Od masovnog turizma do smislenog putovanja. Ali smisao nije sezonski posao

Ljeto je u punom zamahu, svi su "opijeni" turizmom i gužvama, rušimo nove rekorde, a turizam ponovno pokazuje svoja dva lica: ono masovno i preopterećeno, ali i ono autentično, promišljeno i lokalno orijentirano.

Dok Atena zatvara vrata Akropole zbog visokih temperatura, a Versailles se guši pod masama turista koje "ubijaju svaki užitak", postaje jasno da turizam mora naći novi smjer. Znamo to odavno, no očito moram imati neki "veliki pad dolazaka ili x nešto" ( iako niti globalna pandemija nije nas pokrenula na promijene ), no malo smo se ipak "razbudili" kada je prošle godine pala izvanpansionska turistička potrošnja. Ove godine je bilo "napeto" oko brojki, oko kojih stalno kao "bježimo", vezano uz dolaske s našeg glavnog emitivnog tržišta.

Iako realnost i percepcija su dva različita pojma, jer turizam ne pada, nego raste prema svim statistika, no kao što znamo statistika ili papir trpi svašta.

Zato novo stručno izvješće CityDNA jasno pokazuje da puko slijepo praćenje statistika i indeksiranja održivosti nije dovoljno. Potrebno je vratiti se u zajednicu i postaviti pitanje: "što nam brojke doista govore i što činimo s njima?" ili jednostavnije, moramo se početi ozbiljnije baviti brojkama, da vidimo, shvatimo i predvidimo što nam govore, koji su trendovi... ili još bolje početi se baviti upravljanjem i poslovnim procesima.

Naime, primjeri iz Walesa pokazuju kako pametna regulacija može transformirati tržište turističkog najma, zaštititi lokalne zajednice i osigurati održivi razvoj destinacija. Wales nije protiv turizma, naprotiv, radi se o granici fer partnerstva između turista i lokalnog stanovništva, što bi mogao biti putokaz i za druge destinacije. Btw i oni su u tržišnoj ekonomiji i imaju demokraciju.

Na drugoj strani Europe, portugalski Algarve pokazuje što znači smisleni turizamu praksi. Osim titule najbolje svjetske plažne destinacije, Algarve se ističe održivim praksama. Destinacija je to koja ne živi od nagrada već od sustavne brige za okoliš, zajednicu i kvalitetu gostiju pokazuje da drugačiji pristup nije samo moguć nego i isplativ. A nagrade su samo logičan slijed ili još jedna potvrda struke pravog smjera.

Smisleni turizam nije marketing ili kampanja, nego rezultat onoga što lokalna zajednica živi svaki dan. Kada lokalci sami osjete kvalitetu života, kad ih se pita i sluša, gosti dolaze kao logična posljedica, ne kao nametnuta statistika. Jer najbolja turistička kampanja nije ona koju dizajniramo, nego ona koju živimo.

Znate onu, najbolji marketing je onaj "od usta do usta". Uvijek bio i biti će.

Umjesto da se destinacije uvijek iznova oslanjaju isključivo na istraživanja stavova turista o Hrvatskoj (poput istraživanja Thomas Hrvatska), možda bi trebale više pažnje usmjeriti na istraživanje stavova vlastitih stanovnika o razvoju turizma i njihovoj kvaliteti života. Jedini pravi primjer takvog istraživanja, barem koliko je meni poznato, provela je Turistička zajednica Međimurske županije 2023. godine, ispitujući zadovoljstvo lokalne zajednice turizmom u njihovom kraju.

Radi se o ključnom, ali često zanemarenom elementu strateškog razvoja turizma, što je temeljna greška u gotovo svim turističkim politikama. Jer ako turizam ne razvijamo prvenstveno zbog boljeg života ljudi koji ondje žive - za koga ga uopće razvijamo? Ako se mlade visokoobrazovane obitelji moraju iseljavati u ruralna područja jer si ne mogu priuštiti kupnju stana s dvije prosječne medijalne plaće, koji je smisao i "end game"?

Baš je danas HRT objavio prilog na ovu temu:  kratak, trajanjem svega 1:39 minuta, ali dovoljan za jedan precizan, surov šamar našoj turističkoj i razvojnoj strategiji. Ako ste već došli do ovog dijela teksta, odvojite još manje od dvije minute i pogledajte video prilog.

Link na video: Vlastiti stan postaje luksuz: Mlade obitelji sve češće sele na periferiju

Sve je rečeno: kratko, jasno i, nažalost, tragično.

Ali smiješno nam je to. Njihov problem, zar ne? Što će nam visokoobrazovani ljudi u gradu koji „živi od turizma”? Profesor povijesti? Sanitarna inženjerka?

Poruka je jasna: obucite majicu s logom destinacije i pravac u turističke vodiče. Bez ikakve degradacije turističkih vodiča, no razumijete širu sliku. Ali ja sam naivan, idealist, romantik.

Znam, sezona je, nećemo o teškim temama. No, ipak neka ostane zapisano. Okrenimo se lijepim temama.

Smisao se stvara

Možemo prodavati destinaciju, ali smisao se ne može prodati. Smisao se stvara. Zato je turizam koji raste iznutra uvijek održiviji, autentičniji i uspješniji od onog koji počiva samo na brojevima.

Dok tehnologija ubrzava život, koncept slow travel više nije niša, već mainstream trend. Sve više putnika traži smisao u putovanju, osobni doživljaj, povezanost i autentičnost. Solo putovanja i slow travel postaju sinonim za osobnu slobodu i dublju povezanost s destinacijom.

Kada govorimo o tehnologiji, novo istraživanje Ireckonua pokazuje da umjetna inteligencija može precizno predvidjetikada će gost napustiti hotel, omogućujući hotelijerima da pravovremeno reagiraju i spriječe "tihi odljev" gostiju. AI nije budućnost, već sadašnjost, ali personalizacija mora biti autentična i temeljena na stvarnim podacima, a ne generičkim porukama. Doduše previše se oslanjamo ( i budžetiramo ) samo na tehnologiju, a sve manje na onaj najvažniji resurs - a to su ljudi i kvaliteta usluge.

No, iznad svega, istaknimo lokalne pozitivne inicijative. Splitsko-dalmatinska županija vraća na ulice stare igre kao što su laštik, školice i potezanje konopa. Ova manifestacija "Povratak igri" nije samo turistički proizvod, nego povratak emocijama i autentičnosti koje digitalno doba sve više guta.

Isto tako, nedavno otvoreni Muzej fjakeu Splitu donosi globalno prepoznatljiv autentični koncept kao dalmatinski odgovor na danski hygge ili talijanski dolce far niente. Fjaka nije lijenost, nego sofisticirani odgovor na užurbanost svijeta, a u domeni slow travela ili slow Dalmatia to je prilika da turizam bude nešto više od selfieja na pretrpanim plažama. Ne zaboravimo kako smo mi naratori naše priče, a tako i turističkog razvoja. Ako mi ne vodimo priču, ista se neće niti primiti ili ispričati.

Zato, dok turistički svijet broji noćenja i dolaske, Hrvatska ima priliku postati primjer drugačijeg, smislenog turizma koji će brojati emocije, autentične priče i kvalitetu života lokalnih zajednica. Znam, to zvuči kao utopija, ali sve je na nama samima.

To nije puka fraza nego mora postati cilj, kao i bilo koji drugi poslovni cilj ( poslovni proces ), jer tek kada postavimo smisao ispred brojki, turizam će postati ono što stvarno treba biti.

Razlika je u "malim detaljima". Na primjeru priloga HRT-a: hoćemo li poticati i zadržati mlade, visokoobrazovane obitelji u gradu (ili u Hrvatskoj),ili ćemo se i dalje čuditi što nam liječnici postaju vodiči, a inženjeri traže karte za Irsku.

P.S. Vezano uz naslovnu sliku članka. Što možemo naučiti od Grka o demokraciji? Da bez naroda nema polisa. A bez lokalaca ni smislenog turizma.

Pa u tom pozitivnom narativu, da zaključim: Neka dalmatinske igre i fjaka potraju i postanu dio našeg turističkog proizvoda.

Autor: Goran Rihelj, hrturizam.hr

Svi članci i širi kontekst dostupni su na HrTurizam.hr. Ako i vama turizam znači više od sezonskog izazova, znate gdje je pretplata.