EN
HR
"Došlo ljeto i svi na more. Masovni turizam, u koji su se mnogi kleli da ga u Hrvatskoj neće biti, je klasika kod nas. Zabetonirano i popločeno pomorsko dobro, neplanirana izgradnja višekatnih kuća sa bezbroj apartmana uništili su ljepotu naše obale. Dobro, imamo još nešto prave čiste prirode, ali bez brige, uskoro dolaze propeleri (čitaj vjetroelektrane)", napisao je prošloga tjedna na svom Facebook profilu Petar Kružić, morski biolog s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
"Pitanje je što rade županije i gradovi i njihovo vodstvo (npr. Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo) kad dozvoljavaju divlju gradnju i bezvlašće po obali. O kanalizaciji je druga priča. Povišenjem temperature mora bit će sve više cvjetanja uz obalu. Zašto? Zato što mi sve ispuštamo u more. Baš sve. Više ne možemo kriviti samo rijeko Po", poručuje.
Ima pozitivnih primjera, nastavlja, kao što su Polače na Mljetu, Rovinj i neki drugi, kaže, ali se mjere u promilima. Tko će nam dolazit na plaže koje smrde po fekalijama? Više kanalizacije, više cvjetanja i tako cijelo ljeto i jesen.
Sluz (iliti mucilađine u Istri) od cvjetanja alga pojavljuje se svuda po Jadranu i na mjestima koja su daleko od gradova, sela, hotela, kampova (na Kornatima, vanjskoj strani Dugog otoka, Visu, Lastovu…). O nasipavanju plaža pod pojmom "nadohrana" ne treba više puno pričat. Umjesto na odlagalište, građevinski otpad ide na plažu.
"O drugom vidu iskorištavanja mora također se ima što za napisati. Nemamo nadzor nad ribarstvom. Ako zavirite malo u 'peškarije', svašta se tu nedoraslog nađe. Zna se zahvatit i strogo zaštićena posidonija koćom, bacit tu i tamo koji čiket, polovit sve što se može i ne mora (jer ovo što se ne mora, lako se baci uginulo nazad u more), stavit bocu na leđa i krenut puškom", stoji dalje u objavi.
Marikultura je također problem, naglašava Kružić. I kavezi onečišćuju more (ne guma ili plastika za plutanje kaveza kako piše u jednoj studiji utjecaja na okoliš, već ono što je unutar kaveza), ali se o tome ne priča.
"Nisam protiv marikulture, ali budimo pametni i ne pretjerujmo. A pretjerujemo. Jako. Po pretjerivanju smo poznati. A o studijama utjecaja na okoliš bolje je ne pisat", otvoreno piše ovaj biolog.
Zaštićene morske vrste su pak posebna priča, pše dalje. Da, društvene mreže pomažu zaštiti, ali premalo i nedovoljno. Imamo puno primjera.
Često se vodi rasprava o crvenom koralju (inače strogo zaštićena vrsta (https://narodne-novine.nn.hr/.../sluzbeni/dodatni/441255.pdf). Da, dobro ste pročitali "strogo zaštićena vrsta"). Ugrožen je vađenjem (pogotovo ilegalnim) i povećanim zagrijavanjem mora.
Stalno se spominje tradicija. Tradicija bi bila vađenje i obrada u nakit kod nas, u Hrvatskoj. Tradicija nije prodaja Talijanima u Napulj. Tradiciju pogledajte u Muzeju koralja na Zlarinu. Neki se bune, ali tako je nekad izgledala tradicija (i treba je pokazat).
Danas više ne. Danas se tradicija uglavnom zove pohlepa. Isto je i sa tradicionalnim ribolovnim alatima. To nisu plastične mreže i pocinčane vrše. Pogledajte kako izgledaju vrše na Mljetu i Lastovu, pa možemo pričat o tradiciji, apelira Kružić.
Nažalost, prečesto radimo gluposti vezano uz zaštitu. Dobar i žalostan primjer su trpovi (nekad zaštićena vrsta), vrlo važni za odstranjivanje suviška organskog mulja s morskog dna. Jer se njime hrane. Uklanjamo naše 'usisavače mulja' i prodajemo na Istok, otkriva.
"Sad je lovostaj, jer su (nadam se) u ministarstvu shvatili da su napravili veliku glupost. Druga priča su ježinci. Znam, ne volite ih, ali ih vole u EU kao delikatesu. A gdje će ih nabavit nego kod nas. I opet tu ide naša neumjerenost i pohlepa, pa se vadi bez kontrole. A oni pak jadni kontroliraju (čitaj hrane se) alge i njihov pretjerani rast, a nove alge stalno stižu u Jadran i neće ih imat tko kontrolirat", stoji dalje u objavi.
Političari ne čitaju o problemima mora i podmorja, navodi dalje, a i da pročitaju, neće ništa razumjet. Iako postoje zakoni i pravilnici, oni se uglavnom ne poštuju. Zašto? Zato što je premalo brodova pomorske policije, te nema inspektora i sličnih koji bi trebali na to paziti.
"Da, vrša, udica i mreža morali bi biti nepoznat pojam u zaštićenim područjima. Zato se ne treba čudit kad su područja pod posebno strogom zaštitom unutar parkova, područja sa najviše ostavljenih ribolovnih alata. Ne znamo cijenit i čuvat što bi trebali, a prema planu EU morali bi zaštitit još barem 20 posto područja u Jadranu. Kako ćemo to očuvat? I zašto nam se sve to događa? Jer Hrvati dobro znaju da ih nitko neće ništa pitat i da mogu sve s vrlo malim šansama da budu sankcionirani. Takvi smo. I tako, iz godine u godinu…", piše biolog Petar Kružić.
Foto: Natascha Kunkler / Pixabay
