EN
HR
U nedavnom razgovoru za hrturizam, direktor Turističke zajednice Međimurja, Rudi Grula, istaknuo je da kao destinacija pokušavaju stimulirati goste koji dolaze u Međimurje automobilom, da svoj automobil ostave na parkiralištu.
"Organizirali smo na cijelom području županije 'hop on - hop off bus', koji nije komercijalni, koji mi kao turistička zajednica sufinanciramo i dajemo poruku gostima: ostavite svoj auto. Imamo 888 km uređenih biciklističkih staza, 300 km pješačkih staza. Sve poruke idu prema tome: ok, sad ste CO2 ispustili da bi došli k nama, ali ovdje imate priliku biti ekološki održivi", naveo je Grula.
PRIMJER 1: Bus on the move
Inače Hop on, Hop off autobus (HOHO) ili Bus on the move je školski primjer strateškog razvoja turizma, a koji se po prvi puta u Hrvatskoj, čak i u Europi, uveo za jednu cijelu destinaciju. Cilj je prometno uvezati ili povezati sve turističke atrakcije i time znatno podići kvalitetu destinacijske ponude na jedan viši nivo. Također, pošto je linija redovita, gosti se mogu osloniti na to da će bus stvarno i doći.
Ostaviš automobil i kreneš u istraživanje destinacije. Odlična priča. Tako direktno podižemo turističku potrošnju, spajamo ciljano atrakcije i dionike, a najvažnije - direktno utječemo ma podizanje ukupnog zadovoljstva i doživljaja gosta. Jer u konačnici motiv dolaska je destinacija, a ne krevet.
Naravno, bilo bi odlično kada bi bus/kombi bio električni. I bit će u budućnosti.
PRIMJER 2: Sa splitske rive prema Dalmatinskoj zagori
Na drugom dijelu Hrvatske, također imamo sličnu zanimljivu priču - ZELENA LINIJA.
Malo južnije, u srednjoj Dalmaciji tj. Splitsko dalmatinskoj županiji imamo sličan odličan projekt turističke autobusne linije - "Zelena linija" koja kreće svakog dana u 12 sati (od 01.04 do 31.10) sa splitske rive prema Dalmatinskoj zagori.
Prva točka zaustavljanja je Dugopolje, Centar za posjetitelje, koji će ujedno biti i polazišna točka za izlete po Dalmatinskoj zagori. Tu će biti informativni centar gdje će se moći oglasiti turističke agencije sa svim svojim ponudama od gastronomije preko avanturističkih do vjerskih i povijesnih tura. Linija ide dalje preko Klisa i etno-agro parka Stelle Croatice i vraća se u antičku Salonu pa do početke točke.
Redistribucija turista prema unutrašnjosti tj. ruralnom prostoru koji je pun turističkih priča i doživljaja. Dodana vrijednost je ista kao i u priči iz Međimurja: dodatna potrošnja, bolje zadovoljstvo gostiju.
Zaključak bih sveo na par ključnih riječi: strateški razvoj, upravljanje, penetracija tržišta, redistribucija novaca i doživljaja prema ruralnom prostoru.
To je taj kvalitetni turizam s dodanom vrijednošću kojem moramo težiti.
View this post on Instagram
Ono što je ključan element ovih priča je da su nastali u suradnji javnog i privatnog sektora - pokrenuti su od strane Turističke zajednice (TZ) i županije s privatnim sektorom.
I to je model i po meni jedna od primarnih zadaća TZ-a, kako pokrenuti nove turističke sadržaje te preokrenuti turističke tokove kao što je u navedenim primjerima najvažniji aspekt. Od redistribucije turista prema novim lokacijama do produženja sezone.
Pitanje je kada i koliko bi trebalo da se isti proizvodi prime na tržištu i budu isplativi, jer radi se o dugoročnim procesima sa puno ulaganja u promociju i razne suradnje, brendiranje... kako bi se slični projekti zaživjeli na tržištu. Zato često nema niti velikog interesa poduzetnika da krenu sami jer je previše faktora, a na koji ne utječu direktno.
To su procesi i proizvodi koji bi teško ili nikada na tržištu bili profitabilni da nisu bili pokrenuti i sufinancirani od strane javnog sektora u startu. Kada projekt tržišno zaživi i svi u tom lancu imaju korist - a to je financijski prihod, onda možemo reći kako je projekt gotov i kako je ispunjen cilj. Često je potrebno tri do pet godina, no sve zavisi o raznim faktorima i svaki projekt ima svoje specifičnosti.
U ovakvim projektima uključeno je više poduzetnika u cijelom lancu. Od DMC agencije, prijevoznika, vodiča, muzej, seoskih domaćinstava, raznih OPG-a i proizvođača sira, pršuta, vinara itd... i svi u tom lancu onda imaju korist od turizma.
Teško se to teško može dogoditi ako sve prepustimo samo tržištu. Jer kao što znamo, najviše novaca i najmanje truda je na obali ili lakše je prodati sunce i more nego ruralni prostor - figurativno govoreći. I to je legitimno i normalno od strane poduzetnika, jer moraju ostvariti profit. Zato su ovakvi projekti teško izvedivi, pogotovo jer se moraju razvijati više godina, bez javnog sektora.
I to je put ka strateškom razvoju.
Ciljani projekti koji imaju svoju glavu i rep te jasnu zadaću. Javni sektor ima resurse kao i onaj najvažniji, financijski te imperativ nije zarada, nego razvoj. A to je ključno u ovakvim projektima, da ih prvo pokrenu, okupe i povežu sve dionike, te gura na tržištu. Osim promocije, javni sektor to može i kroz ciljane subvencije prema agencijama, promotivne kampanje, vezati druge turističke proizvode itd...
Recimo, ako potičemo i sufinanciramo agencije da rade ture prema ruralnom prostoru s ciljem da se ostvari barem jedno noćenje, onda isto tako možemo ih vezati i da moraju koristiti jednu od "paleta" sadržaja koji moraju biti uključeni u paketu, kako bi dobili potpore. U konačnici, moramo napraviti gotov atraktivan turistički proizvod, uvezati što više dionika i poticati ga kako bi kroz određeni vremenski period postao tržišno samoodrživ.
Upravo ova dva primjera u Međimurju i Splitsko-dalmatinskoj županiji su takvi primjeri. Naravno uvijek bolje ili drugačije, no proizvodi su na tržištu i funkcioniraju.
