Propast hrvatskog turizma iz kuta turističkih agencija

Htjela bih skrenuti pozornost na jednu temu za koju smatram da je izostavljena i/ili ignorirana u medijima, mjerama Stožera civilne zaštite te resornog ministarstva. A ta tema su –...

Htjela bih skrenuti pozornost na jednu temu za koju smatram da je izostavljena i/ili ignorirana u medijima, mjerama Stožera civilne zaštite te resornog ministarstva. A ta tema su – putničke agencije.

Naše resorno ministarstvo kada je proljetos govorilo o turizmu i „spašavanju“ turizma spominjala se isključivo ljetna sezona, dolazak stranih turista i razmak među ručnicima na plaži. I otprilike tu negdje je priča stala.

Putničke agencije su kongresni turizam, školski turizam, vjerski turizam, sva adventska, karnevalska i druga putovanja vezana uz manifestacije, vinske rute, sportske i adrenalinske ture, poslovni turizam i tako se može u nedogled… Otvorene grupe (sistem prijavi se tko hoće), zatvorene grupe (posebno složeni programi prema temi i broju putnika), domaći turisti koji putuju na jednodnevne izlete po Hrvatskoj ili u inozemstvo, višednevne ture domaćih turista po Hrvatskoj ili u inozemstvo pa zaključno s turama stranih turista u Hrvatskoj. Sjetite se – Hrvatska 365.

Upravo to je sve ono čime se bave domaće putničke agencije. Pred i posezona.

Putničke agencije počele su osjećati utjecaj situacije s koronavirusom prve – prije ijedne druge gospodarske grane i djelatnosti. Tijekom siječnja i veljače, dok su (gotovo) svi poduzetnici kojima su kasnije omogućene Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID – 19), mogli i normalno radili i ostvarivali uobičajene prihode, putničke agencije su već trpjele utjecaj – počela su otkazivanja putovanja.

Odlukom od 19.03.2020. službeno su prestale s radom i već u prvom koraku popuštanja mjera bile među „sretnicima“ – djelatnostima koje otvaraju svoja vrata. Suludost izjave Stožera civilne zaštite kako poslovnice putničkih agencija otvaraju svoja vrata 27.04.2020. je očito prošla neprimijećeno.

Putničke agencije su službeno dobile dopuštenje za rad u sljedećim uvjetima:

– Zabrana okupljanja na javnim mjestima

– Zatvoreni ugostiteljski i smještajni objekti

– Zabrana napuštanja mjesta prebivališta

– Zatvoreni granični prijelazi

– Muzeji i galerije otvoreni uz epidemiološke mjere koje dopuštaju posjet do 5 ljudi

– Poštivanje međusobne udaljenosti od 2m u zatvorenom prostoru

– Austrijska vlada do 14.06. nije otvorila granicu prema Hrvatskoj

– Gotovo sve zemlje Europe su imale izričitu zabranu putovanja autobusima ili avionima u inozemstvo

Uzimajući u obzir sve navedeno – što su to točno putničke agencije mogle raditi?

Prema Zakonu o turizmu članak 12. definiraju se usluge putničkih agencija (da ih ne nabrajam ovdje) – gotovo sve su onemogućene. Izuzev turističkih agencija koje se bave privatnim smještajem, sve druge su bile onemogućene raditi. Daljnjim popuštanjem mjera, dok su se brojna poslovanja pokrenula u više ili manje ograničenim uvjetima – putničke agencije su ostale otvorenih vrata poslovnica i bez ikakve mogućnosti rada.

Putničke agencije ne samo da su gubile prihode prije nego je koronavirusna situacija dotakla druge djelatnosti, već više od 11 mjeseci ne ostvaruju nikakve prihode  i ne postoje nikakvi izgledi da će putničke agencije uskoro početi prihodovati. 

Još je bilo nade u jesen 2020 i aranžmane za Advent i Novu godinu – jer se je buking držao sve do trenutka kad smo stavljeni na crvenu listu prvo u Austriji a zatim je Robert Koch institut u Berlinu savjetovao da se u Hrvatsku – ne putuje.

Za početak  bilo je potrebno ne samo da se sve mjere ukinu, ne samo u Hrvatskoj, već i u susjednim zemljama, nego i da strah od prijenosa bolesti prilikom npr. putovanja u autobusu nestane!

Željela bih naglasiti kako poslovanje putničkih agencija, uz to što zapošljavanju stotine djelatnika, direktno i indirektno upošljavaju brojne druge djelatnosti:

– Hoteli i hosteli – putničke agencije pune većinu smještajnih objekata (alotmanski ugovori, zakupi dijela smještajnih kapaciteta), putničke agencije koje organiziraju kongrese, turističke aranžmane i školska putovanja često pune smještajne kapacitete upravo izvan glavne sezone.

– Muzeji, dvorci i galerije – institucije koje imaju pojedinačne posjete ali putničke agencije dovode (često) većinu ukupnih posjetitelja. Odjednom dolazi 30, 50 ili više posjetitelja.

– Restorani, konobe, vinari – na brojnim lokacijama „žive“ isključivo od grupa koje dolaze organizirano, a i brojni drugi restorani ostvaruju značajan prihod od organiziranih grupa.

– Brodari/ izletnički brodovi- koji jedino kroz putničke agencije voze pred i posezonu

– Turistički pratitelji / voditelji putovanja – za svako organizirano putovanje putnička agencija angažira barem jednog turističkog pratitelja ili voditelja putovanja. Izuzev rada kod putničkih agencija te osobe nemaju alternativu; gotovo da ne postoje situacije gdje pojedinci koji putuju angažiraju lokalne turističke vodiče, dok u slučaju putovanja koje organiziraju putničke agencije svaki grad koji se posjećuje obilazi se uz lokalnog licenciranog vodiča! Ova reprezentativna skupina, možda i najveći ambasadori turizma zatvaraju obrte, gase ih i čekaju da se otvore zemlje i da krenu trbuhom za kruhom. Jezik govore narativno i neće im biti problem pronaći posao van granica Lijepe naše.

– Prijevoznici – povremeni prijevoz je nedjeljiv od putničkih agencija. I prijevoznici žive od vožnji koje im daju putničke agencije. Ako pogledate prijevoznike koji vrše redovan prijevoz (gradski ili međugradski) vidjet ćete da svi do jednoga pružaju i povremeni prijevoz (odnosno nude najam autobusa) – uključujući ZET! Ako se pitate zašto – zato što se u povremenom prijevozu plaća kilometar, a ne prodano sjedeće mjesto, pa rizik manjeg broja putnika financijski snose putničke agencije, a ne direktno prijevoznici.

– Nacionalni parkovi i Parkovi prirode – vjerujem da je jednostavno iz statistike izvuci podatak o prodanom broju grupnih ulaznica a te grupe dovode – turističke agencije.

I onda možemo dodati i organizatore sajmova, web designere, grafičke designere, tiskare, knjigovodstva, porezne savjetnike, najmodavce poslovnih prostora Itd Itd…

– Državni proračun – poslovanje putničkih agencija oporezuje se s punom stopom PDV-a, odnosno 25%, dok se za ugostiteljstvo i hotelijerstvo primjenjuje umanjena stopa od 13% (ironično je da se ta snižena stopa naziva „Stopa PDV-a u turizmu“). I prije nego pohrlite na poslovne subjekte oslobođene PDV-a sjetite se da je granica za ulazak u sustav PDV-a 300.000,00 kn – što znači da su gotovo sve putničke agencije (izuzev prve poslovne godine) obavezne plaćati PDV po stopi od 25%.

U ovoj iznimno teškoj situaciji svima je jasno da je teško i da će biti teško, to je neporecivo.

Također, jasno nam je da ima toliko raznovrsnih poslovnih subjekata s vlastitim poslovnim specifičnostima i sukladno tome – problemima, da je potrebno negdje podvući zajednički nazivnik. Mi ne očekujemo „poklone“ nego alate koji će nam omogućiti da se borimo za spas ne samo nas – putničkih agencija već i svih direktno i indirektno povezanih suradnika.

Naposlijetku, nameću se sljedeća pitanja:

– Zašto se ne govori o bespovratnim sredstvima na osnovu izgubljenih poslova? Sve do jedan ugovor koji je potpisan i storniran je dokaziv. Zašto se ne govori o financiranju fiksnih troškova poput Austrije ili Njemačke? Gdje su izgubljena ulaganja u prodaju i marketing da bi se napravio broj ugovora koji se trebao realizirati u 2020 godini? Troškovi sajmova, kataloga, akvizicija, oglašavanja…? 

Ima nas koji zaista NE MOŽEMO uprihoditi ništa već dvanaest mjeseci; zar se zaista ne može ponuditi rješenje da nekako preživimo? Da li ćemo uspijeti realizirati sve poslove ugovorene za 2021? 

Jer ne sjedimo bez posla, nismo lijeni ni nemaštoviti nego alatima koje imamo, newsletterima, telefoniranjem i pisanjem nagovaramo europske partnere da bukiraju 2021. Što ako se situacija sa pandemijom ne promijeni i ako 2021 bude preslika ove? 

Zašto se putničke agencije ne tretiraju kao živ i važan sastavni segment turizma? Pa upravo smo mi ti koji upućujemo putnike na lokalna, autohtona mjesta gdje mogu jesti, piti, kupiti, punimo ležajeve u pred i posezoni a istovremeno upošljavamo brojne suradnike… godinama pričamo o Hrvatskoj 365. Upravo to i radimo, punimo proračun Republike Hrvatske 365 dana godišnje. 

Imam osjećaj kao da smo mi nestali s radara svih državnih tijela i medija dok se govori o hrvatskom turizmu!

Autori: Tatjana Maria Plašč i Sonja Lovrentjev, Via Mea Travel doo / Foto: Via Mea Travel

 

Povezane vijesti:

Hrvatski HR English EN