Turizam budućnosti? Već je ovdje, pitanje je tko ga vidi

Dok se neki već pitaju “gdje ćeš za Novu?”, drugi planiraju gdje će gost kliknuti sljedeći booking, a treći su već delegirali tu odluku svom AI asistentu.

Jer da, Google je lansirao novi AP2 protokol koji agentima ili botovima, omogućuje ne samo da planiraju, već da i plate putovanje umjesto vas.

Sve naravno, bez stresa, automatizirano, bez da gost dođe na stranicu hotela, bez istraživanja ili "googlanja"...

Zvuči kao znanstvena fantastika ili budućnost? Ne, postaje realnsot.

Jer već sada hoteli, OTA-i, pa i same destinacije ne prodaju samo smještaj. Prodaju stil života ili lifestyle. To pokazuje i Marriott, čiji se program lojalnosti više ne veže samo uz hotelski boravak, već se širi na svakodnevne interakcije.

Marriott više ne cilja gosta kad rezervira sobu, nego kad kupuje u shopping centru, a u budućnosti sasvim sigurno i u segmentu gastronomije, glazbenih festivala... dakle, više nije riječ samo o nagrađivanju smještaja, lojalnost se razvija prema životnim stilovima i iskustvima. I to van okvira hotelske sobe i samog hotela.

Hotelska pretplata ili pretplata na vjernost? Da, novi model koji je postavio Accor, a koji pokazuje trend da i turizam također ulazi u subscription eru.

Jer nije više dovoljno da te gost voli dok spava kod tebe, mora te htjeti i kad ide po kavu.

Lojalnost izvan check-ina i samog putovanja nova filozofija. Jer budućnost hotelske lojalnosti bit će fleksibilna, hibridna i iskustvena. To više nije klasična vjernost, to je novi životni ciklus lojalnosti u turizmu.

Airbnb ne želi više “samo” apartmane, sada ide po hotele i najavljuje niže provizije za hotele. Nije to iz ljubavi prema industriji, već iz realnog tržišnog pritiska i pokušaja da prošire udio na hotelijerski segment.

Španjolska, s druge strane, reže ilegalne apartmane i pojačava kontrolu te uklanjaju 20% prijava za apartmane, dok Venecija ima više kreveta za goste nego stanovnika. I još malo uskoro će biti više AI botova nego recepcionara. Nažalost, ali to je smjer prema kojem idemo.

Pitanje više nije: “Dolazi li promjena?” nego: Jesmo li spremni upravljati njome? Jer paralelno s booking revolucijama, klimatski ekstremi postaju nova normalnost, a hidrologija, kako kaže DHMZ, sve manje predvidiva. Znači, ne samo gdje gosti putuju, nego i kada, kako i hoće li uopće.

U isto vrijeme dok DHMZ upozorava na globalne i regionalne rizike, Španjolska i Portugal suočili su se s novim toplinskim valom u kojem su temperature dosezale i 40 °C u rujnu.

Ako se ljetni turizam bazira na obiteljskom turizmu i ako je temperatura zraka preko 40C ili više stupnjeva, pitanje je tko će htjeti izlagati svoje dijete na 40+ temperaturama?

A što mi radimo? Pričamo o zabranama koncerata, ZDS, kolika je cijena kuglice sladoleda...

Gledamo sve to… ma čak niti gledamo niti znamo niti pratimo...kao da se događa negdje drugdje. Kao da Hrvatska nije jedna od najturističkijih zemalja u Europi. Kao da naš turizam nije jedan od ključnih generatora BDP-a, poreznih prihoda i lokalne potrošnje.

Kao sektor neozbiljno shvaćamo sva upozorenja i relanost koja se oko nas događa. I dalje nas drži sezonski mindset, što će nas svakako puno koštati u budućnosti.

Premalo pričamo, glasno razmišljamo, nema pravog dijaloga i konstruktivnih rasprava... kao da se ne tiče nas svi ovi trendovi i promijene.

I dok se ti sustavi transformiraju globalno, naš ostaje zakopan u sezonalnosti, nedostatku podataka, i filozofiji “nek ide dok ide”. Jer sve je puno, zar ne?

I zato je važno stalno naglašavati: Vrijeme je za upravljanje. Za prave metrike, strategije, alate, sustave. Za dijalog i poslovne procese.

S druge strane, Visit Sweden je lansirao nacionalni API. Jedan klik i cijela Švedska turistička ponuda ti je na dlanu ili na mobitelu. Švedska je time postala jedna od prvih zemalja na svijetu koja je cjelokupnu turističku ponudu konsolidirala u jedinstven, standardiziran digitalni sustav.

A tek Kopenhagenov CopenPay? Gdje turisti mogu “platiti” lokalnim doprinosom sad preuzimaju i druge destinacije. Pravi smisleni turizam. Ne samo doživljaj, nego i vrijednost ali i transformacija.

Copenhagen je 2024. godine pokrenuo inicijativu pod nazivom CopenPay, kojom pokušava promijeniti način na koji turisti doživljavaju destinacije. I to ne samo kao pasivni potrošači, nego kao sudionici koji svojim odabirima mogu doprinijeti lokalnoj zajednici i okolišu.

Sada se sve više destinacija u Europi zanima za lokalne verzije CopenPay-a, inspirirane ovim modelom.

“I tada osjeti kako mu se sve prazni… duša, glava, krv… i da mu je svejedno.” - Josip Kozarac, Đuka Begović

I tako, dok svi gledamo u brojke i pričamo o „rekordnoj sezoni“, dida iz Vinkovačkih jeseni, stoji ponosno na trgu, drži jabuku u ruci, nudi znanje i tradiciju i kao da nam poručuje:

„Sinko, kad više voliš tablicu nego čovika, znaš da si negdi zaluta’.“

Možda jabuka u didinoj ruci i nije jabuka, nego podsjetnik da prave stvari rastu iz zemlje i ljudi. Ali dok se mi pravimo da to ne vidimo, čitamo excel tablice, u ušima mi odzvanja Josip Kozarac: „Prodali smo šume, a s njima i ponos.“

Danas to više nisu šume, nego prostor i identitet, ali rezultat je isti.

A možda je, kako je napisao Josip Kozarac, jedan od najvažnijih predstavnika realizma u hrvatskoj književnosti u knjizi "Slavonska šuma", dokaz da „svoje ne cijenimo“ sve dok ga ne prepozna netko drugi ( stranac ) i naplati skuplje.

Kad bi danas Đuka Begović ( glavni lik romana “Đuka Begović” (1888.) Josipa Kozarca ) sjedio na trgu, možda bi nas gledao onim istim praznim pogledom i rekao: „I tada osjeti kako mu se sve prazni… duša, glava, krv… i da mu je svejedno.“

I to je možda najveći luksuz koji si ne smijemo priuštiti - da nam postane svejedno i da postanemo indiferentni.

Autor: Goran Rihelj, hrturizam.hr

Prijavite se basplatno na newsletter tjedni osvrt Unframed Tourism

Ako i vama turizam znači više od sezonskog izazova, znate gdje je pretplata.