Saznajte zašto je Istria Wine&Walk jedna od najboljih turističkih priča u Hrvatskoj

Stalno pričamo o kvalitetnom sadržaju kojeg toliko nedostaje u našim turističkim destinacijama, te se pitam do kada ćemo samo prodavati sunce i more. Zar ne želimo produžiti turističku sezonu?...

Stalno pričamo o kvalitetnom sadržaju kojeg toliko nedostaje u našim turističkim destinacijama, te se pitam do kada ćemo samo prodavati sunce i more. Zar ne želimo produžiti turističku sezonu? Zar ne želimo povećati turističku potrošnju? Zar ne želimo u konačnici, ono najvažnije, sadržajem oduševiti naše goste kako bi nam se vratili i bili zadovoljni svojim ispunjenim godišnjem odmorom od 7 ili 14 dana?

Pogotovo kada pričamo o produženju turističke sezone jer sezonalnost je jedna od naših glavnih problema, a upravo kvalitetan, drugačiji i autentičan sadržaj je rješenje problema i odgovor na pitanje: Kako produžiti turističku sezonu, kada nemamo sunce i more kao motiv dolaska. Sadržaj, sadržaj i samo kvalitetan i autentičan sadržaj te jedinstveno iskustvo.

Upravo jedan takva turistička priča već par godina više nego uspješno se priča u sjeverozapadnoj Istri.

Da pojednostavim, radi se o jednostavnom i genijalnom konceptu –  ležerna šetnja od 7 kilometara u prirodi kroz vinograde i prelijepu unutrašnjost Istre, posjet lokalnih vinarija i naravno degustaciju lokalnih vina i jela. Tako jednostavno, logično, prirodno, autentično i jedinstveno. Nezaboravno. Dakle, radi se o uspješnom projektu Colours of Istria, klastera sjeverozapadne Istre, koji već par godina uspješno organiziraju Istria Wine & Walk, a ove godine je doživio i svoje ekstenzije kroz Wine & walk by the sea i Sweet Wine&Walk.

Imao sam predodžbu što mogu očekivati, ali razina izvedbe i cijela atmosfera nadmašila je sva moja očekivanja. Toliko sam bio oduševljen da se prvi puta u 2 godine i 4 mjeseca dogodilo da u subotu nisam objavio ne pet vijesti, koliko dnevno objavlljujem na portalu, nego niti jednu vijest. Bio sam i još uvijek sam oduševljen. Još jedan dokaz kako se turizam sastoji od emocija, doživljaja i priča te kako tehnologija ( VR, AR ) nikada neće ugroziti turizam. Dapače, tehnologija je tu samo kao medij i promocijski alat da nam pomogne, iskoristite je kako bi ispričali svoju priču.

No, krenemo redom, radi se o Sweet Wine&Walk-u koji se održao u Momjanu, a kojem je cilj promocija lokalnih vinara i njihovog Muškata momjanskog te naravno nezaboravni turistički doživljaj sjeverozapadne Istre. Priču koju je doživjelo 300 sudionika, a koja je bilo rasprodana davno prije samog početka. I to preko interneta tj. preko web platforme za prodavanje sadržaja u sjeverozapadnoj Istri – Istria Experience.

Na staru se kod registracije dobije torba za leđa  (koja će kasnije biti više nego praktičan i pokazuje koliko organizatori paze na svaki detalj ), a u kojoj se nalazi boca vode, brošura s kartom i svim informacijama o šetnji te mala torbica koja se stavi oko vrata, a u kojoj se nalazi vinska čaša. Inače, svaki sudionik dobije svoju vinsku čašu i ponosno je nosi oko vrata, što cijeloj priči daje dodatni zanimljivi element.

U ugodnoj šetnji dugoj 7 kilometara posjetilo se četiri vinarije ( Sinković, Kabola, Kozlović i Prelac ) gdje su nas uz domaćina i njihovo vino, dočekali i autohtoni istarski gastro specijaliteti. Tako je svaki sudionik mogao degustirati mladi sir, med i orasi, istarski pijat, pljukance sa travama iz Vale te istarski kolač. Sve domaće i autohtono. Naravno uz svakoj vinariji nakon degustacije suhog i slatkog muškata možete popričati s vlasnicima, posjetiti vinski podrum, uživati u fenomenalnom krajoliku i kupiti vina svakog vinara.

Ležernost i spontanost kao ključ uspjeha

Cijelo događanje je trajalo do 10.00 do 17.00 sati, iako kada sam odlazio još su neki sudionici dolazili u zadnju vinariju. I upravo u ovoj činjenici leži najveća magija cijele priče – „organizirana neorganiziranost“. Ležernost i spontanost cijele šetnje je ono što me je posebno oduševilo, kao i sve sudionike, jer jedino što je bilo zadano je krenuti u vremenskom periodu od 10.00 do 12.00 sati, ostalo je bilo sve na volji svakog sudionika. Nema hodanja kao grupa, nema satnice kada se mora doći u neku vinariju niti koliko se moramo zadržati u svakoj vinariji, sve je prepušteno na volji sudionika. Tako su neki hodali u paru, neki sami, neki u manjim grupama, bez ikakve obaveze, što je cijeloj priči dalo taj opušteni i ležerni osjećaj slobode. Neki su ležali na travi i ispijali vino uživajući u pogledu na vinograde, dok su drugi istraživali vinske podrume.

Laganini i bez stresa, onako kako i mora biti.

Foto: FB Sweet Walk&Wine / HrTurizam

Još jedna lekcija kako razni detalji i male stvari nisu trošak nego investicija

Kada pričamo o organizaciji raznih manifestacija i događanja prečesto je slučaj kako nedostaje duše u ambijentu te mnogi padaju na malim stvarima ( razni inventar i detalji koji popune prostor ) jer ih gledaju kao trošak, a ne investiciju.

Organizatori Sweet Wine&Walk-a upravo su na tom polju demonstrirali i poentirali. Naime, kao što sam spomenuo svaki sudionik je dobio brendiranu torbu, mala torbica za čašu i vinsku čašu koje su bile brendirane tj. na njima je bio otisnut logotip manifestacije. Također, tu je bila i brošura A4 formata koja je na glossy papiru bila otisnuta u boji obostrano. I da, to sve je ostalo kao vječno sjećanje svakom sudioniku. Mnogi organizatori ne bi ulazili u ovaj trošak, jer gledaju kako samo smanjiti fiksne troškove, a ne ulažu u ambijent i dodanu vrijednost. Upravo je u tome razlika i „kvaka“.

Također, na cijelom putu postavljeni su putokazi, ali doslovno na svakom zavoju, a na svakoj lokaciji gdje se kratko prolazi po lokalnoj cesti nalazi se promotor s reflektirajućem prslukom koji upozorava kako sudionike na cestu, a tako i vozače na pješake uz cestu. Osim toga, između treće i četvrtke vinarije, put nas je vodio uzbrdo pored Kaštel Momjan-a gdje su se nalazila četiri kostimirana glazbenika koja su svirala srednjovjekovnu glazbu. Čak su zasvirali i AC/DC na upit sudionika, što je bio poseban doživljaj. Ispred svake vinarije bila je postavljena zastava manifestacije, što je obilježavalo određeni mali cilj tj. svaku vinsku stanicu, a na kraju cijele priče dočekao nas je lokalni mladi bend sa svirkom uživo. Još jedan “trošak”.

Ulaganje u detalje nije trošak, nego investicija. Investicija u konačni doživljaj.

Sve ti mali detalji čine ovu manifestaciju više nego uspješnom, a čaša vina ponosno stoji na mojem zidu u dnevnom boravku tako da će se priča o Wine & Walku nastaviti pričati, a moje sjećanje na isto neće nestati. Ulaganje u detalje i male stvari je investicija, jer pridonosi ukupnom ambijentu koji je jako važan, ako ne i najvažniji, te upravo te „male“ ali velike stvari čine razliku od uspješnih i manje uspješnih događanja.

E da, na početku članka sam spomenuo torbu koja je odigrala ključnu ulogu. Torba je kasnije izvrsno poslužila za boce vina koje smo kupili u svakoj vinariji. Detalji koji me je spasio. Sama pomisao da u ruci moram nositi vrećicu s kupljenim vina cijelim putem sigurno bi svakome upropastilo cijeli doživljaj. No i na taj detalj i “trošak” su mislili organizatori. Osobno sam kupio pet vina, iako ne znam koliko se točno vina kupilo na pragovima vinarija, ono što sam vidio i što sam siguran kako je svatko kupio barem jedno vino. Ako znamo da je bilo 300 sudionika, inače to je maksimalni broj sudionika koje je organizator zamislio ( preveliki broj sudionika “ugušio” upravo taj ležerni doživljaj, još jedna svijest organizatora o važnosti kvalitete izvedbe i konačnog doživljaja ), mogu pretpostaviti kako je svaki sudionik u prosijeku kupio tri vina. Tako dolazim do previđene prodaje od 1.200 boca vina na kućnim pragovima vinarija i to kroz jednu manifestaciju.

Win—Win za sve, kako za vinare tako i za sudionike, jer su upravo ta vina trenutak prije degustirali. Dobra promocija i prodaja, zar ne?  Sa smiješkom na licu potrošili smo dodatne novce i još smo sretni, dapače, opet bi se vratio i ponovio sve od početka. E to je posao, to je turizam. Nezaboravan autentičan doživljaj koji ne mogu doživjeti nigdje drugdje nego u Momjanu. To se pamti i priča, a ne smještaj, jer upravo autentičan sadržaj je motiv dolaska.

I da, turisti dolaze samo na vikend u sjevernozapadnu Istru iz Zagreba, Austrije, Slovenije, Italije na Dane tartufa, šparuga, Wellness dane, Gourmet festival i mnoge druge manifestacije … jer je sve povezano i umreženo s raznim događanjima, aktivnostima, konobama, vinarijama, maslinarima, OPG-ima… s autentičnim sadržajima kako uz more tako i u unutrašnjosti – zatvoren je cijeli krug.

Osobno smatram kako je upravo unutrašnjost Istre ta kockica koja nedostaje cijelom turističkom mozaiku Istre. Upravo je unutrašnjost Istre autentična priča i kvalitetan sadržaj koji se savršeno nadopunjuje s morskim turizmom. Da je tome dokaz, govori i ova odlična fenomenalna priča o Wine&Walk-u. Mogao bi povući puno paralela i pozitivnih primjera iz ove priče, a svakako bi istaknuo kako ne moramo izmišljati toplu vodu, nego iskoristimo i budimo to što jesmo, jer upravo je naša kultura, povijest, identitet, kultura i način življenja naš najbolji turistički proizvod. Također, ovo je još jedan dokaz i primjer kako se prodaje priča u pred i posezoni te kako je upravo kvalitetan sadržaj prava i jedina formula.

Kao što sam naveo na početku, apsolutno su nadmašena moja očekivanja, a to je pravi doživljaj koji se pamti te koji je nemoguće prenijeti preko teksta, slike ili videa, nego ga treba doživjeti. Poštujmo sami sebe, budimo to što jesmo i sve to lijepo ispričajmo kroz priču, našu autentičnu priču.

P.S. Za kraj možda ova slika najbolje vizualno može dočarati o kakvom se doživljaju i turističkoj priči radi, a više fotografija pogledajte ovdje 

Foto: FB Sweet Wine&Walk

Vijesti: