Dalmatinski pršut sa zaštićenom oznakom sada i na europskom tržištu

Hrvatska je dobila deveti proizvod čiji je naziv registriran i zaštićen na zajedničkom EU tržištu. Europska zaštita oznakom zemljopisnog podrijetla Dalmatinskog pršuta potvrđena je od strane Europske komisije u...
Fotografija: Pršut Voštane d.o.o.

hrturizam_prsut_2Hrvatska je dobila deveti proizvod čiji je naziv registriran i zaštićen na zajedničkom EU tržištu. Europska zaštita oznakom zemljopisnog podrijetla Dalmatinskog pršuta potvrđena je od strane Europske komisije u petak, 12. veljače, a to je do sada već uspjelo Krčkom pršutu, Ekstra djevičanskom maslinovom ulju Cres, Neretvanskoj mandarini, Ogulinskom kiselom zelju/ Ogulinskom kiselom kupusu, zatim Baranjskom kulenu, Ličkom krumpiru, Istarskom pršutu/Istrskom pršutu i Drniškom pršutu.

Proces zaštite naziva „Dalmatinski pršut“ (ZOZP) započeo je u veljači 2012. godine, kada je Udruga proizvođača dalmatinskog pršuta podnijela Ministarstvu poljoprivrede zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla naziva „Dalmatinski pršut“. Ministarstvo poljoprivrede je u srpnju 2012. godine donijelo rješenje kojim je naziv „Dalmatinski pršut“ postao zaštićen u Republici Hrvatskoj. U veljači 2014. godine Ministarstvo poljoprivrede uputilo je Europskoj komisiji zahtjev za registraciju naziva zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla „Dalmatinski pršut“ na razini Europske unije.

Priča oko dalmatinskog pršuta, usko je vezana i uz turizam. Naime, proizvodnja pršuta ima dugu tradiciju, no ozbiljnija priča je započela šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je turizam u bivšoj državi počeo cvjetati.

“Sve do tada pršut se ponajviše proizvodio za osobne potrebe. Dolaskom većeg broja turista, porasla je i potražnja za ovom delicijom, pa su se stvorili uvjeti za povećanje proizvodnje. Državne tvrtke, ali i poljoprivredne zadruge iz Zadarskog zaleđa, Sinja, Drniša i Imotskog, povećali su proizvodnju Dalmatinskog pršuta, a ona je rasla sve do početka Domovinskog rata. Prema procjenama, krajem osamdesetih godina, proizvodilo se oko pola milijuna pršuta na godinu. Ratna razaranja odnijeli su svoj danak, pa su proizvođači u Hrvatskoj krenuli takoreći od nule. Poduzetnici su nakon rata morali obnoviti devastirane objekte i pokrenuti proizvodnju, koja još uvijek nije postigla prijeratne rezultate” – započeo je priču o Dalmatinskom pršutu Ante Madir, tajnik Udruge proizvođača Dalmatinskog pršuta, koja okuplja 14 aktivnih članova. Udruga je osnovana 2006. godine s idejom brendiranja dalmatinskog pršuta. Na inicijativu članova udruge, sedam godina kasnije osnovan je Klaster hrvatskog pršuta, koji danas okuplja 24 proizvođača četiri vrste pršuta. Uz Dalmatinski pršut, tu su još Krčki, Istarski i Drniški pršut, koji su također ponosni nositelji oznake zemljopisnog podrijetla.

No kako bi mogli ostvariti sve prednosti zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, proizvođači se moraju držati propisanih pravila, odnosno konačni proizvod mora biti sukladan Specifikaciji proizvoda. “Dalmatinski pršut” je trajni suhomesnati proizvod proizveden od svinjskog buta s kosti, kožom i potkožnim masnim tkivom i ne sadrži nikakve dodatke osim morske soli. Masa „Dalmatinskog pršuta” u trenutku stavljanja na tržište iznosi najmanje 6,5 kilograma, a njegova starost je, računajući od dana početka prerade, najmanje 12 mjeseci. Vrijeme od klanja svinja do početka soljenja buta ne smije biti kraće od 24 ni dulje od 96 sati. Meso mora biti izloženo utjecaju vanjskog zraka, a vjetrovi, odnosno bura i jugo vrlo su važni u proizvodnji ove vrste pršuta. Posebne osobine „Dalmatinskog pršuta” očituju se prvenstveno u njegovim senzorskim svojstvima i prepoznatljiv je zbog svoje karakteristične blage arome dima. I na kraju, sve faze proizvodnje „Dalmatinskog pršuta”, počevši od soljenja svježeg buta, prešanja i dimljenja te sušenja i zrenja, moraju se odvijati unutar područja Dalmacije.

hrturizam_prsut_3

“Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla uvest će reda na domaćem i inozemnom tržištu, a za cilj prvenstveno ima zaštitu potrošača. Kupac koji vidi oznaku na našim pršutima može biti siguran u kvalitetu, za razliku od onih proizvoda koji tu oznaku nemaju. Ipak, kako bi kupci mogli prepoznati kvalitetan proizvod, moraju biti informirani, pa ćemo uskoro pokrenuti promotivnu kampanju. Trošak takve kampanje je velik, no s oznakom smo dobili prigodu da financiramo promociju pršuta iz fondova Europske unije” – najavljuje Madir sljedeće korake udruge, ali i klastera.

Hrvatski proizvođači pršuta u najavljenoj kampanji mogu puno toga istaknuti, a između ostaloga tradiciju i nedvojbenu kvalitetu. Ipak, zadatak im neće biti nimalo lak i čeka ih još puno posla. Promocija će se prvo usmjeriti na hrvatsko i slovensko tržište, zatim i na ostale susjede, a na kraju slijedi izlazak na ostatak europskog i svjetskog tržišta, gdje su se već pozicionirali španjolski i talijanski proizvođači i gdje će hrvatski pršut, ne sumnjamo, svojom kvalitetom pronaći svoje mjesto pod suncem.

Povezane vijesti: