Domaći destinacijski DNK – samo mit ili potreba?

Kad se otvori rasprava o upravljanju destinacijama, najčešće se govori o prirodnim i umjetno stvorenim atrakcijama, povijesnim i umjetničkim nasljeđima, sve atraktivnijim hotelima i maštovitim luksuznim obiteljskim vilama, glamping...

Kad se otvori rasprava o upravljanju destinacijama, najčešće se govori o prirodnim i umjetno stvorenim atrakcijama, povijesnim i umjetničkim nasljeđima, sve atraktivnijim hotelima i maštovitim luksuznim obiteljskim vilama, glamping kampovima, luksuznim jahtama i novim dizajnima marina, za nepce zavodničkim vinima i jelima, a u posljednje vrijeme i prodorima umjetne inteligencije (AI).

U medijima su se poput izlizanog klišeja nametale brojke ulaza i izlaza automobila i vozača preko državnih granica popraćene do Covid-19 krize pompeznim brojkama povećanja naleta zrakoplova na domaće zračne luke, što je više nalikovalo dnevnim izvještajima sa poprišta Dana D (D Day) odnosno iskrcavanja na Normandiju nego promišljenijem praćenju naoko jednostavne, a u biti ipak složene i suptilne gospodarske grane kao što je turizam. 

Jer, tajna turizma leži prvenstveno u erosu ukupne destinacijske empatije i iz nje nezaobilazne emocije  kao temeljnog  preduvjetu za strast. Strast kao ključnu pokretačku kategoriju bez koje nema uspješnog turizma.

Homo destinaticus

Upravo ta strast je temelj destinacijskog DNK-a – nevidljivog, ali moćnog spoja autentične lokalne empatije, emocije i energije, koji se sustavno stvara iznutra i potom trajno i bez iznimke isporučuje vani nesvakidašnji i upečatljivi ugođaj i percepciju destinacije. Ili bi tako barem trebalo biti.

Dakle, destinacijski DNK stvara, održava ili na žalost – uništava čovjek.

A gdje je nestao čovjek, ponovo se pitamo ovih dana poput stihova u poznatoj pjesmi pjevača Gorana Barea.

Da li je destinacijski DNK (slikovito rečeno – ”temeljna molekula” destinacijskih nasljeđa) ostao samo jučerašnji mit u našoj svijesti i podsvijesti? 

Sklon sam tvrditi da je istinski i iskreni homo destinaticus  (za ovu priliku stvorena izvedenica kao subpojam od homo turisticusa), uz časnu ispriku izuzecima, koji potvrđuju pravilo, počeo nestajati i prije pandemije. 

Nestao je u dugogodišnjem šuštavom slapu njemačkih maraka, talijanskih lira, švicarskih i francuskih franaka, koje je potom zamijenio euro. Domaće tovare su zamijenili BMW-i i Mercedesi, drvene bačve – plastične cisterne, salatu, ”pome” i ”pomidor” iz vrta – smrznuto povrće iz hladnjača veletrgovačkih centara.

Pohlepa je istodobno, izjedajući raspoloživi destinacijski prostor prekomjernom izgradnjom, počela izjedati destinacijskog čovjeka. Prije svega, njegovu istinsku potrebu da ostane – autentičnim čovjekom kakvim smo ga prije znali.

Covid-19 je neočekivano vratio tu priču na njen iskon. 

Počeo je drastično smanjivati razinu bahatosti i prepotentnosti, počeli smo se ponovo veseliti dolasku svakog inozemnog automobila, jedrilice ili motorne jahte, autobusa i već spominjanih zrakoplova, počeli smo se društveno ”trijezniti”. 

Kao devedesetih godina prošlog stoljeća u razdoblju Domovinskog rata kad su takve dolaske gotovo na istovjetan način pratili tadašnji mainstream mediji kao udarnu vijest dana. Plesali smo tada i pjevali, nudili domaću žesticu i kroštule svakom inozemnom putniku namjerniku i potom za manje od dva desetljeća zaboravili odakle smo krenuli.

Turistički Alzheimer je bio pogubniji za nas od svog prirodnog i opasnijeg pravog brata. To je inače normalno za homo sapiensa, i pogotovo domaćeg homo destinaticusa

Kad je dobro, prestane se kvalitetno razvijati. U najširem i time zabrinjavajućem smislu te riječi.

Prestali smo biti empatični domaćini pretvarajući se u nabusite ”udjeljitelje milosti” u vidu slobodnog kapaciteta ili stola za večeru i to u vlastitoj samozaljubljivoj percepciji po principu: ”Ako radim više od tri mjeseca godišnje – nisam uspio.”

Imao sam prilike upoznati ljude koji su tako mislili i što je još meritornije – postupali tako s potencijalima, koji su im stajali na raspolaganju. Sunce je za nas interno destinacijski, da skratimo, počelo zalaziti u posljednjem tjednu kolovoza.

Da li se možemo vratiti?

Naravno da možemo. Jer, moramo. Pojesti će nas, slikovito rečeno, uslijed Covida-19 i pada ukupnog turističkog prometa nepodmireni krediti, uzeti posebice od malih i srednjih poduzetnika za izgradnju boutique hotela, luksuznih obiteljskih vila i apartmana te nabavu drugih sredstava za rad kao što su autobusi i brodovi.

Na nama je isporučiti novu dimenziju što usklađenije i razboritije destinacijske sinergije javnog i privatnog sektora po principu ukupne destinacijske solidarnosti. I to u skladu sa zahtjevima trendova modernog vremena, a ne malomišćanskih naklapanja u sjeni murvi kad udari omara.

Gerd Leonhard, jedan od deset vodećih svjetskih futurologa sa preko 1600 nastupa u više od 50 zemalja, čija audiovizualna promišljanja znam počesto pratiti, u zadnje vrijeme naglašava da će našu budućnost odrediti održivi kapitalizam sa četiri smjernice – četiri P: People – Planet – Purpose – Prosperity. 

Podsjeća me to nehotično na onih Kotlerovih 4 P : Product – PricePlacePromotion.

U toj podjeli Place uključuje kanale prodaje, web site-ove, portale i ostale online platforme i formate, ali i fizičke lokacije i općenito – mjesto isporuke. Kasnije je Kotler dodao i peti P – gle čuda People tako da posljednja verzija nekadašnje Kotlerove platforme danas glasi: People – Product – Price – Place – Promotion.

I kad već govorimo o njemu, mala digresija. Philip Kotler je sa suradnicima Hermawanom Kartajayaom i Iwanom Setiawanom dogurao u svom posljednjem uratku iz 2021. i do Marketinga 5.0. odnosno pet subsegmenata marketinškog procesa spajajući moderne tehnologije sa sve naglašenijom potrebom za pristupom humanim vrijednostima: data driven marketing (vođenje podatcima u sklopu eco data sustava za bolje targetiranje publika) + predictive marketing (scenariji i predviđanja dolazeće budućnosti ) + contextual marketing          (personalizacija odgovora u vidu doživljaja) + augmented  marketing (proširene marketinške realnosti)+ agile marketing (egzekucija u skladu s  prostorom i mjerom).

6 DP

Sve izrečeno podržava Gerdovu novu tezu da je u Velikoj transformaciji (The Great Transformation), u kojem se sadašnje društvo nalazi, primjerenije umjesto ”Što budućnost nosi? upitati se Kakvu budućnost želimo?” 

Dajem si ”umjetničku” slobodu i kombiniram sadašnju Gerdovu i nekadašnju Kotlerovu formulu u novu destinacijsku inačicu – 6 DP (Destination P): People – Place – Purpose – Prosperity – Promotion – People.

Pri čemu drugo P tj. Place dobiva na svom višedimenzionalnom značenju kao istodobno destinacije, ali i mjesta ukupne prirodne i društvene održivosti prema kojem vodimo iskrenu brigu bez fige u džepu na način da sve što radimo ima svoju širu društvenu svrhu (Purpose), osim trpanja vlastitih džepova i bogaćenja preko noći. I u konačnici nosi holistički održivi napredak za konkretno destinacijsko okruženje  (Prosperity) uz sadržajnu komunikaciju prema unutra i vani (Promotion).

Zato destinacijski DNK počinje od People-a  i završava na People-u. Gostima za koje radimo ili bi trebali raditi sve ono što smatramo relevantnim.

Frank Cuypers, stručnjak za strategiju destinacija, jasno je jednom rekao da nema brandiranja gradova bez građana tih gradova i brandiranja destinacija bez rezidenata odnosno domicilnog stanovništva. 

Valja početi od obitelji u kojoj se djeci već od najranijih dana usađuje ljubav prema lokaciji na kojoj žive. Nastaviti u školi u kojoj mlade generacije u osnovnom i pogotovo srednjem obrazovanju posjećuju i na licu mjesta se sustavno i trajno zbližavaju sa povijesnim i kulturološkim obilježjima podneblja u kojem žive da bi kasnije bili u prilici postati autentični i uvjerljivi tumači svoga kraja i vrijednosti, koje taj kraj nudi.Očuvati nekadašnje običaje, vještine i praktična znanja putem lokalnih udruga u kojima se tradicija neiskvareno sustavno i trajno njeguje – od recimo folklora, ribolovnih, jahačkih, zanatskih i ostalih vještina, gastro i eno kulture. Sve ostalo je – nadgradnja.

Jedan od ponajboljih svjetskih motivacijskih pisaca i autora Zig Ziglar znao je reći da ne stvaramo biznis već ljude, a onda takvi ljudi stvaraju biznis, radeći pri tom najbolje s onim što imaju na raspolaganju.

Ruku na srce, neke od ovih stvari možemo ostvariti i bez epohalnih promjena naših obrazovnih curriculuma oko kojih se vode dugogodišnja besplodna prepucavanja.

Sada je pravi trenutak da destinacijska vodstva sjednu ne više konferencijski već u krug kao u najboljim psihoanalitičkim kadrovima američkih filmova, pogledaju svi jedni drugima u oči i počnu razgovarati kako dalje u 2022. i dalje. I taj razgovor nikad ne bi trebao stati.

Bitnu transformaciju promišljanja i načina rada trebaju doživjeti sadašnja i buduća vijeća turističkih zajednica, čiji članovi trebaju poznavati i razumjeti te stalno pratiti suvremene turističke trendove. Ako žele dobro svom kraju, naravno.

Sad se prisjećam da, osim u nekoliko zaista lijepih pojedinačnih primjera, nikad nisu u željenoj dinamici i na temelju zajedničkih programa, u sinergiji sa lokalnim turističkim tijelima i institucijama, zaživjeli cehovski klubovi dionika pojedinih destinacija poput vinara, proizvođača maslinovog ulja, prirodnih pripravaka predviđeni u našim prvim strateškim odnosno master i potom akcijskim turističkim planovima.

Deficit intenzivnijeg zajedništva uslijed nerazumijevanja svijeta oko sebe naša je kronična destinacijska bolest. ”Dobro je ovako prika, tko će s tim zamarat’?”

A sada se stol za igru – okrenuo. Ne uspijemo li zajednički obraniti, stabilizirati i sustavno oplemenjivati destinacijski DNK na svim razinama i u svim detaljima destinacijskog mozaika, koristeći sva dostupna znanja, nalikovat ćemo nakon nekog vremena nestaloj civilizaciji Maya. Jednom bilo – sad se spominjalo.

Autor: Edvin Jurin

/ / / Podcast Homo Turisticus by HrTurizam.hr 

Kao što znate, nedavno smo pokrenuli audio podcast gdje svake nedjelje donosimo turistička glasna razmišljanja od gostiju koji imaju stav, strast, iskustvo, mišljenje i priču. U drugom podcastu, razgovarao sam s Edvinom Jurinom pa svakako preporučujem da u miru poslušate razmišljanja oko upravljanja turističkom destinacijom.

U audio formatu saznajte što je ustvari brend, zašto je važan, što je ekonomija doživljaja, kako pristupiti strukturiranju doživljaja, kako razviti destinaciju kao brend, kako mjeriti uspješnost brendiranja destinacije, što je budućnost upravljanja destinacijama i još mnogo drugih tema. 

EP.02 – Edvin Jurin – Upravljanje turističkom destinacijom kao brandom

Uključite se u konstruktivnu i argumentiranu raspravu. Slušajte, komentirajte, dijelite jer dvije glave su uvijek pametnije od jedne. Turizam su priče, pričajmo priče.

Povezane vijesti:

Hrvatski HR English EN