Goran Rihtarić: Povratak u budućnost hrvatskog turizma

Na kraju zime i pragu još jedne neizvjesne i uzbudljive turističke sezone, obilazim partnere, dogovaram nova i učvršćujem stara prijateljstva, razmjenjujem iskustva i najsvježije utiske s globalnih turističkih tržišta....

Na kraju zime i pragu još jedne neizvjesne i uzbudljive turističke sezone, obilazim partnere, dogovaram nova i učvršćujem stara prijateljstva, razmjenjujem iskustva i najsvježije utiske s globalnih turističkih tržišta.

U razgovorima, kad me kolege i prijatelji pitaju kako će izgledati programi i sadržaji hotelske i turističke zabave budućnosti, mogao bih im satima pričati s nostalgijom kako je u jednom turističkom naselju u Istri mali tim entuzijasta zabavljao, meni se barem čini, s iznimnom energijom i nadahnutošću tisuće hotelskih gostiju iz cijele Europe. Jer, siguran sam kako će ponovo doći ta vremena, puno skromnijeg, ali održivijeg modela zabave, modela koji se temeljio na međusobnoj interakciji gostiju, u kojem animacija i hotelska zabava nisu bile same sebi svrhom već su pomagala gostima ostvariti nova poznanstva, ljetne romanse, doživotna prijateljstva, cjeloživotna sjećanja ushita i oduševljenja.

Gosti su bili očarani našim domaćim vinom, maslinovim uljem, medom, mesom, tijestom i ribom. Uživali su plešući u paru, po brojnim terasama kojima su nastupali izvrsni glazbeni sastavi, a posvuda se miješalo lokalno stanovništvo s gostima u razgovoru, zabavi, druženju i pjesmi. Radi tog doživljaja se putovalo i dolazilo na Jadran. Upoznati mjesta, prirodne ljepote, ljude, živu kulturu i običaje.

Vremena su to autentičnog turističkog proizvoda, održivosti, lokalne izvornosti i jednostavnosti u ponudi hrane i pića. Vremena zabave radi ljudi i njihovih emocija, iskrene pjesme i druženja, anegdota, viceva, mitova i legendi, novih prijateljstava i romansi. Bila je to era koja odražava zlatne 80-te godine turizma na Jadranu, ali baš i poput one 1996., s početka ove priče. Vremena iskrenog turizma. Ne samo u nazivima i naslovima, već u suživotu s turizmom. U održivijem razvoju zajednice uz održivije modele turizma.

Ta će vremena doći opet. Kucaju na vrata sezone 2021. godine. Nakon ove duge i hladne zime koja ponovo donosi otuđenje i distancu, barijere pleksiglasa, maske na licima, strahove i tjeskobe, dolaze nova vremena za turizam. Vremena oskudnih avionskih veza. Vremena last minute odluke o putovanju. Vremena kad više od svega opet cijenimo sigurnost. Vremena u kojima cijenimo nešto što se donedavno podrazumijevalo i uzimalo zdravo za gotovo: tople iskrene emocije. 

Već i prije početka prošle sezone, najavio sam kako korona neće spriječiti vjerne posjetitelje naših plaža u tradicionalnom srpanjskom pohodu na Jadran. Negdje u dubinama kulturnog identiteta brojnih Nijemaca, Austrijanaca, Slovenaca, Čeha, Poljaka, Mađara, Slovaka, ali i brojnih Bosanaca, Srba, pa čak i Makedonaca, skriva se kolektivni nagon za ljetovanje na Jadranskoj obali. Romantične večeri njihovih roditelja, baka i djedova, utkane su u legende o čarima naših priobalnih destinacija. Pa iako oni u međuvremenu stekli adresu i putovnicu neke treće države, vratit će se ljetno dite materi, kad kucne čas ljetne turističke sezone na Jadranu. Baš kako Jadran nije iznevjerio niti prošlog ljeta, ma-što-god da se dogodilo, neće niti sljedeće. Štoviše, imamo jedinstvenu priliku ponuditi sebi i gostima pružiti povratak u budućnost i ispraviti sve boljke neodrživog turizma kakav smo doživjeli prošlih nekoliko godina. A kad krene Jadran, krenuti će i cijela Hrvatska.

Duga hladna zima, idealno je vrijeme za promišljanje, sagledavanje, planiranje i pripremu. A ove će zima biti možda jedna od najdužih koje pamtim, ako je suditi po naslovnicama dnevnih novina i news portala s cijele sjeverne polutke. Možda iskoristimo to vrijeme kao svojevrsni predah i jedinstvenu priliku za kvalitetnu pripremu za sve što nas čeka u proljeće. Jedino će promišljanje o prošloljetnim strategijama i reakcijama na do sada neviđene poslovno okruženje pomoći u organizaciji i provedbi sljedeće sezone.

Mogli smo možda prošle godine i bolje iskoristiti taj fenomen, nevjerojatno uporne turističke sezone, ali jesmo naučili zasigurno ponešto od ljeta. Ono najvažnije, što god da se dogodilo, ljetne sezone će biti. Štogod da se dogodilo ove zime, sljedeću turističku sezonu možemo dočekati spremniji nego ikada. Pa makar se u mislima i planovima vratili na razine turističke 1996. godine, s početka ove priče, žilavi hrvatski turizam će preživjeti. Turistički će profesionalci, nadam se, možda pronaći neki novi smisao u održivom suživotu s lokalnim zajednicama, prirodom, kulturom i povijesti ovih prostora. 

Jedino zajedničkom, opsežnom i detaljnom pripremom svih partnera u destinaciji, fleksibilnim planovima koje ćemo doživjeti tek kao svojevrsne paradigme podložne brojnim promjenama, u skladu s nemirnim tržištima i neizvjesnim ugovorima, možemo biti spremni za sljedeću sezonu. Za takvu pripremu, vrijeme je već prošlo. Nema puno vremena za predah i odmor izvan sezone inače, a pogotovo nije ove varljive godine. U vremenima, kada ništa nije izvjesno, kada nitko ne zna, niti može sa sigurnošću reći što nam nosi proljeće, usudim se proreći kako će sljedećeg ljeta, turistički uspješni biti samo oni među nama koji će sezonu dočekati spremni. Spremni na povratak u budućnost hrvatskog turizma.

Autor: Goran Rihtarić

Foto: mtomicphotography, Pexels.com – ilustracija: HrTurizam.hr

Povezane vijesti:

Hrvatski HR English EN