Hoće li izostanak političke odluke zaustaviti razvoj domaćih linija?

U tekstu Gojko Mavrinac sa portala Croatian Aviation donosi analizu domaćih, subvencioniranih linija unutar Republike Hrvatske te cijeli niz problema na istima. Također nudi i praktična rješenja, no kako...

U tekstu Gojko Mavrinac sa portala Croatian Aviation donosi analizu domaćih, subvencioniranih linija unutar Republike Hrvatske te cijeli niz problema na istima. Također nudi i praktična rješenja, no kako navodi autor nadležne institucije trenutno nisu zainteresirane za ovu važnu stavku za domaće zračne luke, avioprijevoznike i same putnike.

Što je PSO program i kako on danas izgleda?

Program očuvanja prometne povezanosti RH u domaćem linijskom zračnom prometu (engl. PSO – Public Service Obligation) program je kojim se državama članicama Europske Unije omogućuje uvođenje, održavanje i sufinanciranje komercijalnih, redovnih zračnih linija kako bi se omogućila kontinuirana povezanost te omogućilo brzo putovanje između najudaljenijih regija.

PSO program uglavnom se raspisuje i određuje na period od četiri godine, a posljednji je u Hrvatskoj proveden u 2015. godini te je bio na snazi od 2016. do 2020. godine. Nadležno je ministarstvo trebalo u jesen 2019. godine objaviti natječaj za novi, četverogodišnji period, no isto se nije dogodilo, pravdajući se izbijanjem globalne pandemije što ne možebiti valjan izgovor s obzirom na to da je natječaj trebao biti raspisan u jesen prije izbijanja pandemije COVID-19. Pravi razlog i dalje ostaje nepoznat. Umjesto raspisivanja novog natječaja i provedbe novog četverogodišnjeg programa, nadležno ministarstvo od proljeća 2020. godine kontinuirano produljuje postojeći program, najavljujući skoru objavu novog natječaja što se do danas nije dogodilo.

Kako novi natječaj mora biti objavljen otprilike 6 mjeseci prije početka provedbe, jasno je da je država ponovno zakasnila te da novi ugovorni period neće moći započeti ni s početkom ljetnog reda letenja sljedeće godine! Očigledno je da će ponovno doći do produljenja postojećeg programa novim aneksom ugovora. I to nikako ne bi bio problem kada bi postojeći program bio zadovoljavajući i za putnike i za zračne luke, što nije slučaj.

Naime, sljedeće PSO linije u Republici Hrvatskoj su:

  • Zagreb – Split – Zagreb,
  • Zagreb – Dubrovnik – Zagreb,
  • Zagreb – Brač – Zagreb,
  • Zagreb – Zadar – Pula – Zadar – Zagreb,
  • Osijek – Dubrovnik – Osijek,
  • Osijek – Split – Osijek,
  • Osijek – Zagreb – Osijek,
  • Osijek – Pula – Split – Pula – Osijek,
  • Osijek – Rijeka – Osijek, te
  • Rijeka – Split – Dubrovnik – Split – Rijeka.

Na linijama iz Zagreba prema Splitu, Dubrovniku, Braču, Zadru, Puli te na linijama iz Osijeka za Dubrovnik i Split prometuje Croatia Airlines, dok na linijama iz Osijeka prema Zagrebu, Puli, Splitu, Rijeci te između Rijeke, Splita i Dubrovnika prometuje Trade Air.

Produljenje programa koji uključuje spomenute linije više nije zadovoljavajući te ga treba u potpunosti izmijeniti. Jedan let tjedno između Dubrovnika, Splita i Osijeka isključivo u ljetnom redu letenja više nije zadovoljavajući što potvrđuju i brojke o popunjenosti zrakoplova na toj liniji ovog ljeta kada se tjednima unaprijed tražilo slobodno sjedalo.

Ista stvar vrijedi i za linije iz Osijeka prema obali, kao i iz Rijeke prema Splitu i Dubrovniku na kojima prometuje Trade Air. Radi se o linijama koje su u ljetnom redu letenja ove godine (kao i 2019., prije izbijanja pandemije) bile odlično popunjene te na njima nije bilo moguće pronaći slobodno mjesto čime se zapravo poništava efekt samog PSO programa, što zbog malog broja tjednih letova, što zbog malog kapaciteta zrakoplova (svega 19 sjedala) na spomenutim linijama.

Linija između Zagreba i Osijeka mora biti ukinuta

S druge strane, država je propisala obvezu obavljanja redovnih letova između Osijeka i Zagreba na kojima Trade Air prometuje 6 puta tjedno, po dva puta dnevno ponedjeljkom, srijedom i petkom, kako bi se putnicima iz Osijeka osigurala povezanost s Europom i svijetom preko zagrebačke zračne luke.

Svakako valja istaknuti kako je ideja prilikom uvođenja ove linije bila dobra, no ona se pokazala potpuno neisplativom i neprivlačnom za same putnike koji ju danas, nakon niza godina, i danas uglavnom ne koriste. Ne postoji ni jedan logičan razlog zašto bi još četiri godine država trebala financirati održavanje ove linije na kojoj putnika jednostavno nema!

Apsurdno je da su letovi iz Osijeka prema obali puni, a da povećanja broja tjednih letova nema. U nadležnom bi ministarstvu vrlo jednostavno mogli riješiti taj problem – ukidanjem linije između Zagreba i Osijeka te preraspodjelom kapaciteta na linije između Osijeka i obalnih zračnih luka na kojima se 10 mjeseci u godini traži sjedalo više.

Nakon niza godina prometovanja na spomenutoj liniji, važno je da odgovorne osobe uzmu statističke podatke i analiziraju ih, vrlo će jasno doći do zaključka da liniju koristi premali broj putnika dok je postojeći kapacitet i broj tjednih operacija na drugim linijama nedostatan. Valja spomenuti da će i Europska Komisija prije odobrenja novog programa tražiti analizu linija kroz godine te opravdanje nastavka operacija, što će, s obzirom na brojke, biti vrlo teško opravdati.

Najveći problem  nedonošenje odluke

Vlada je u svibnju ove godine najavila raspisivanje novog natječaja u kojem se spominju sve gore spomenute linije, osim što bi došlo do uvođenja linija između Osijeka i Zadra te Rijeke i Zadra. S obzirom na povezanost Rijeke i Zadra autocestom/magistralom, u ljetnojsezoni i brodskom linijom, nije jasno iz kojeg bi razloga država trebala sufinancirati liniju između Rijeke i Zadra, dviju regija koje se oslanjaju jedna na drugu i koje su već sada odlično povezane drugim oblicima prijevoza, dok s druge strane postoji nedostatan kapacitet na liniji između Rijeke i Dubrovnika na kojima je putovanje alternativnim načinom prijevoza vremenski dugotrajno i skupo.

Problem kapaciteta

Problem na linijama iz Osijeka jest svakako mali kapacitet koji je u jednom trenutku bio zadovoljavajući, no već godinama nije. Naime, mali zrakoplov od svega 19 sjedala ne može zadovoljiti potražnju, no zato bi zrakoplov od minimalno 40 sjedala potpuno promijenio cijeli koncept sufinanciranih linija.

Podsjećamo, linije između Osijeka, Pule, Rijeke, Splita i Dubrovnika u pravilu su u potpunosti popunjene 10 mjeseci u godini, tek je u najslabijim mjesecima (siječanj i veljača) spomenuti kapacitet dostatan.

Nužan je novi koncept

Redovne linije u ljetnom redu letenja iz Osijeka bi trebale svakodnevno prometovati kako slijedi:

  • Osijek – Rijeka – Dubrovnik – Rijeka – Osijek, ponedjeljak, srijeda i petak ujutro,
  • Osijek – Rijeka – Split – Rijeka – Osijek, utorak, četvrtak i subota popodne,
  • Osijek – Pula – Split – Pula – Osijek, ponedjeljak, srijeda i petak popodne,
  • Osijek – Pula – Dubrovnik – Pula – Osijek, utorak, četvrtak i subota ujutro,
  • Osijek – Zadar – Osijek, ponedjeljak i petak uvečer.

Na ovaj bi se način osigurala povezanost Osijeka s Rijekom i Pulom, direktno, bez zaustavljanja čak šest dana u tjednu, te povezanost sa Splitom i Dubrovnikom s jednim kratkim zaustavljanjem u Rijeci odnosno Puli svakog dana osim nedjelje. Trenutno je putovanje iz Osijeka preko Rijeke i Splita prema Dubrovniku moguće svega dva puta tjedno, te zbog dva zaustavljanja traje razmjerno dugo što s predloženim rasporedom ne bi bio slučaj.

Ovim bi se redom letenja također omogućila povezanost sjevera i juga Jadrana: Rijeke s Dubrovnikom, bez zaustavljanja što sada nije slučaj, a također bi se omogućila i tri tjedna leta između Rijeke i Splita gdje je putovanje cestovnim putem još uvijek dugotrajno te će takvo i ostati do izgradnje punog profila autoceste između Križišća i Žute Lokve.

U ljetnoj sezoni povezale bi se dvije zračne luke između kojih nema direktnih letova – Pule i Dubrovnika, tri puta tjedno, dok bi linija između Pule i Splita u prometu bila tri puta tjedno, što je jedan let tjedno više nego trenutno. Ovo je minimalna korekcija reda letenja koju je moguće iznimno lako provesti, ukidanjem neisplative linije između Osijeka i Zagreba.

Uz navedeno, potrebno je povećati broj tjednih rotacija na linijama Croatia Airlinesa između Splita, Dubrovnika i Osijeka koje trenutno prometuju jednom tjedno, isključivo u ljetnom redu letenja. Uz primjenu gore predloženog reda letenja, potreban je barem još jedan direktni tjedni let (ukupno 2) između Splita, Dubrovnika i Osijeka.

Navedeni red letenja omogućuje i uvođenje linije između Osijeka i Zadra. Takva linija, s obzirom na udaljenost i cestovnu povezanost, ima smisla, a za početak bi mogla prometovati dva puta tjedno, svakog ponedjeljka i petka.

Promjena tipa zrakoplova

Na svim linijama morali bi prometovati zrakoplovi kapaciteta minimalno 40 sjedala čime bi se, svakodnevnim letovima, omogućila putovanja i, primjerice, sportskim ekipama (nogomet, odbojka, košarka i sl.), te ponudila veća fleksibilnost u odabiru datuma putovanja. Niz sportskih klubova koji igra u ligama u kojima se nalazi više hrvatskih regija danas na svoja natjecanja putuje autobusom, prije svega jer je red letenja na postojećim linijama skroman te kapacitet zrakoplova praktički ne omogućuje prijevoz sportskih timova. Zrakoplovima od minimalno 40 sjedala otvorile bi se nove mogućnosti, kao i prijevoz pošte između udaljenih regija, poput Rijeke i Dubrovnika ili Dubrovnika i Osijeka.

Sezonalnost kao problem

S obzirom na izrazitu sezonalnost, ovakav red letenja bio bi nepotreban u siječnji i veljači kada je, tradicionalno, potražnja vrlo niska, no u svim ostalim mjesecima u godini potražnja bi morala biti zadovoljavajuća. U konačnici, danas domaće linije koriste u velikom broju i strani turisti te bi gotovo sigurno veći broj tjednih operacija privukao još veći broj stranih putnika.

Iz svih ovih navedenih razloga, bit će izrazito loše za sve hrvatske zračne luke, u krajnosti iza putnike, ako nadležno ministarstvo odluči gotovo kopirati postojeći program i raspisati novi natječaj za četverogodišnje razdoblje. Poanta PSO programa jest omogućiti regionalnu povezanost, a ovaj program u trenutnom obliku to više ne omogućuje.

Poslali smo više od 10 mailova s upitima, tražili razgovor uživo s odgovornim osobama u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, no do danas nismo zaprimili odgovor.

Početak je listopada, još uvijek nije raspisan natječaj što praktički znači da ćemo i sljedećeg ljeta u domaćem zračnom prometu Republike Hrvatske imati isti broj linija i tjednih operacija kao što je to bilo svakog ljeta od 2016. godine.

I nema potrebe raspisivati novi natječaj ako će on biti kopija programa koji je vrijedio do 2020. godine jer s njime mi, putnici, nećemo dobiti ništa novog – ljeti će se tražiti mjesto više na svim linijama, a zrakoplovi će između Osijeka i Zagreba kroz cijelu godinu ponovno prometovati gotovo potpuno prazni.

Potrebno je u cijelosti promijeniti program i tako bolje povezati hrvatske zračne luke što u konačnici žele svi direktori. Pula je već javno vrlo jasno rekla kako želi redovnu liniju prema Dubrovniku, Rijeka želi veći kapacitet sjedala jer smatra da je postojeći nedovoljan,Osijek želi bolju raspodjelu sjedala jer su letovi prema Zagrebu prazni dok prema obali nema slobodnog mjesta i sl. Uz minimalne promjene koje smo naveli, hrvatske bi zračne luke i putnici dobili značajno više tjednih letova te veći broj sjedala, čime bi se privremeno zadovoljila potražnja.

Nije jasno tko i zašto u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture ne želi mijenjati postojeći program te ga drži u svojevrsnom statusu quo, očito je da ne postoji politička volja za donošenje odluka i promjene što je krucijalni problem ovog programa.

Autor: Gojko Mavrinac, portal Croatian Aviation / Foto: Shane, Pexels.com


Povezane vijesti:

Hrvatski HR English EN