Iz svake krize proizađe i nešto dobro. Opet se iskreno veselimo gostima

Iz svake krize proizađe i nešto dobro. Kako se popuštaju mjere i otvaraju granice, tako se budi i nada te napokon imamo i malo pozitivne u našem turizmu. Nakon...

Iz svake krize proizađe i nešto dobro.

Kako se popuštaju mjere i otvaraju granice, tako se budi i nada te napokon imamo i malo pozitivne u našem turizmu. Nakon kiše, uvijek dolazi sunce 🙂

Prvi gosti su stigli na Jadran! Prvo iz Slovenije, a sada i iz Češke.

Tako je u sinoćnjem dnevniku Češke televizije objavljen prilog o prvim češkim turistima koji su nakon otvaranja granica stigli u Hrvatsku, točnije na Makarsku rivijeru. Uz uživo javljanje iz Hrvatske, češki turisti su pozvali svoje sugrađane da dođu u Hrvatsku.

A ova vijest se širi društvenim mrežama kao da smo pronašli lijek za koronavirus. I to je odlična vijest, jer opet se iskreno veselimo gostima.

Opet se veselimo gostima, željno ih dočekujemo, napokon se gosti opet osjećaju dobrodošlim. Nisu više samo broj, nego imaju ime i prezime. Napokon ih dočekujemo s iskrenim osmjehom na licu i široko otvorenim rukama.

Činjenica je da smo ih u nazad više godina samo brojali kao na traci i vodili se samo brojkama. Gledali smo kvantitetu, a ne kvalitetu. Gledali smo kratkoročno, iz godine u godinu, a ne dugoročno.

A u tome smo izgubili sami sebe, izgubio se draž turizma, izgubio se onaj domaćinski osjećaj. Možda najbolje opisuje cijelu dosadašnju situaciju poznata negativn krilatica našeg turizma: “Samo nam pošaljite novce, ne morate niti doći.”

Bilo smo nervozi jer gosti traže i očekuju puno za svoj novac ( osim sunca i mora ), postali su zahtjevni, malo troše, žale se na cijene, pale klime itd.. – jednostavno nije nam bilo stalo do izvedbe kvalitete niti jesmo li ispunili njihova očekivanja, ili čak i nadmašili. Matra je bila kao prije i kod većine poslodavaca u turizmu: “Ako nećeš raditi za tu plaću i uvijete, ima na burzi desetke tisuća ljudi koji će raditi umjesto tebe.” Dok je potražnja za sezonskim poslom bila velika, prvenstveno iz Slavonije, ta mantra je prolazila, no kada su se otvorile granice i ljudi rekli dosta, tada se situacija dramatično promijenila.

Tako i u turizmu. Bila je velika potražnja, iz godine u godinu smo imali rekordnu turističku sezonu, te nas je siguran prihod uljuljao ili “umrtvio”. Nismo se trudili niti baviti razvojem turizma, nego nam se on realno događao iz godine u godinu. Čak se nismo pobrinuli niti za bazičnu infrastrukturu te iz godine u godinu imamo probleme s manjkom parkinga, izlijevanjem kanalizacijom pri jačoj kiši ili ispuštanjem iste u more gdje se osim našim gostiju i mi kupamo ( resursa od kojeg živimo ), preopterećenim sustavom opskrbe električne energije itd… Iako smo znali da takav turizam nije održiv, nismo se previše obazirali, jer živjeti od rente i ići linijom manjeg otpora, je uvijek lakše nego se baviti izazovima. Naravno čast pozitivnim primjerima, no koji nisu pravilo, nego iznimka.

Sam turizam nije dovoljna, ako nema dodane vrijednosti, nije održiv i ako se s istim ne bavimo kroz strateški razvoj. Ove godine smo to osjetili na najgori mogući način.

Međusobno poštovanje i formula 1+1=3

Iako nisam a priori pristalica kako je kupac kralj baš uvijek u pravu, osobno smatram kako u turizmu mora biti međusobno poštovanje. Gost, kao i kada mi putujemo pa zamijenimo uloge, mora poštovati naš način i kulturu življenja, no da bi to postigli, prvo mi moramo poštivati sami sebe. Našu povijest, identitet, kulturu i način življenja, naš prostor. Poštuj sam sebe, kako bi nas poštivali i drugi. Poštujmo našu namirnicu koja ubrana ili proizvedena na lokalnom području. Ispričajmo im priču: Vidite gore uz brdo onu staru kuću? E tamo vam živi barba Ivo koji je ujutro ubrao ovu rajčicu koju sada jedete. S ponosom kažite kako je ova riba na roštilju, ulovio domaći ribar rano jutros. Budimo prvo mi ponosni na našu kulturu i način života.

Poštujmo gosta, no poštujmo i sami sebe, kako bi nas poštivali i drugi. Da sve to iziskuje malo više truda i vremena. No to je turizam kakav moramo graditi.

Jer jedino tako možemo imati toliko važnu dodanu vrijednost. A samim time i veću cijenu, kao i održivost. Tada 1+1 nije 2, nego 3 ili 11 kako su davno otpjevali kultni zagrebački hip hop dvojac Tram 11.

Opet se veselimo gostima

Siguran sam kako će ove godine, svi u turizmu s veseljem dočekati goste, pomno saslušati svaku posebnu ili drugačiju narudžbu van standarda te će se brinuti je li gost zadovoljan i jesmo li ispunili njegova očekivanjima.. Sada sve može, samo dođite.

Nadam se da će ova navika “novog normalnog” ostati, i da se nećemo vratiti na staro kada se cijela situacija s koronavirusom stabilizira tj. eliminira. Onako kako je i nekad bilo te kako u turizmu uvijek treba i biti.

P.S. Video prilog Češke televizije pogledajte OVDJE

Naslovna fotografija: Photo by Edu Carvalho from Pexels

Povezane vijesti: