Josip Mikulić: Je li turizam "dobar, loš ili zao" za hrvatsko gospodarstvo?

Procjene i viđenja naših ekonomskih stručnjaka variraju između dva ekstrema, od toga da bi Hrvatska bila kao Švicarska da ga nema, ili pak kao neki naši istočni susjedi (bez uvrede, govorimo isključivo o gospodarstvu).

 

Činjenica je da zapravo ne možemo nikako znati što bi bilo, sve su to špekulacije. Pritom je i realno besmisleno razmišljati što bi bilo da nečega nema što je tu otkako znamo za sebe.

Ekonomski neosporno je i da je turizam logično strateško opredjeljenje za Hrvatsku zbog komparativnih prednosti koje imamo.

 

Međutim, o turizmu se na najvišim razinama promišlja kao što to čine mnogi studenti druge godine ekonomije, tj. tržiste neka odredi i regulira, pri čemu se vodimo krilaticom da je više načelno bolje nego manje, bez holističog pogleda na ekonomiju.

 

To je naivno, opasno, razmišljanje.

 

Pravo pitanje koje si trebamo postaviti (tj. smo si davno trebali postaviti) je, što od turizma (ali i od ostalih sektora), zapravo želimo?

 

A na to pitanje nikada nismo dali odgovor. Je li npr. za gospodarstvo u cjelini vrijednije više prihoda od međunarodnog turizma od više kvalitetnih radnih mjesta? Može li turizam kakvog ga znamo uopće dugoročno opstati bez kvalitetnih radnih mjesta i odgovarajuće kompenzacije?

 

Zato što si to pitanje nikada nismo ni postavili, danas, uvjereni da je zapravo sve dobro dok raste, sve dublje srljamo u neravnoteže na tržištu gdje je interes "dioničara" bio iznad svega. A sami dioničari nisu bili svjesni da su samo dio većeg sustava u kojemu ovise o tome da i svima ostalima bude "dobro" da bi sustav bio održiv. Rekao bih, nedostatak općeg ekonomskog znanja od strane snalažljivih ali kratkovidnih trgovaca koji su nanjušili priliku.

 

Žalosno u svemu tome je da je Hrvatska u biti veličine velike međunarodne korporacije koja bi uz resurse koje imamo mogla funkcionirati kao svicarski sat (opet Švicarci).