EN
HR
Šest i trideset ujutro. Suprug je završio s teretanom i sjedi u lobby-u hotela. Dan se tek 'otvarao', sve je tiho, uživa u svom komadu mira.
Iznenada mu priđe gospođa nižeg rasta i upita ga; „Gospodine, rano je, treba li vam kava?“
Suprug iznenađeno odgovori; „Da, da vrlo rado bih, ali bar još ne radi“.
„Ok, nema problema, idem Vam ja po kavu“, odvrati mu s osmijehom.
Nakon par minuta se vrati s kavom, zaželi mu divan dan i nastavi; „ako bilo što treba, na raspolaganju sam vam“.
Suprug, inače inženjersko-analitično-racionalni tip, ostane oduševljen ovom gestom.
Mjesto radnje - prekrasni hotel izvan Hrvatske.
Glavna junakinja tj. žena koja mu je donijela kavu - generalna direktorica tog hotela.
Drugi dan boravka smo to shvatili i ugodno se 'šokirali' jer ipak mi dolazimo iz okruženja u kojem se glorificira FUNKCIJA u odnosu na SUŠTINU pa imamo efekt; viša funkcija, nedostižniji sam.
Razgovarale smo nekoliko puta. Ovo su neke od njenih riječi:
„Zbilja želim da u mom okruženju i zaposlenici i gosti budu opušteni kao kod kuće. Ali ja to ne mogu postići ako se strogo držim zadanih normi jer svaki ovaj djelatnik ima svoju osobnost i on će na svoj način i u skladu sa svojom osobnošću postići da se gost osjeća kao da je kod kuće. Moram im dozvoliti da budu ono što jesu. Tu je jako važan balans.“
