Mi nemamo problem s radnom snagom, nego sa iseljavanjem

Mi nemamo problem s radnom snagom, nego sa iseljavanjem.

A zašto ljudi ne žele više raditi u turizmu ( ovo danas su samo posljedice ) i odlaze iz HR je ključni pitanje kao i tu treba naći korijen problema kao i rješenje. Sada je kasno, izgubili smo najvažniji resurs - a to su ljudi. Uvijek ima tko će raditi za minimalac filozofija je napravila svoje.

Uvoz strane radne snage ( prvenstveno s dalekih tržišta koji imaju totalno drugačiji način i kulturu življenja ), može biti samo parcijalna i kratkoročna mjera, ne svakako i rješenje. Ne strateška odrednica.

Smiješno mi je kako sada svi "kukaju" kako nitko ne želi raditi, traže državne subvencije i posebne mjere. Naši ljudi žele raditi i rade, ali ne u HR. Dapače, jako su cijenjeni radnici.

Znači sada bi trebali sufinancirati uvoz radne snage? I opet smo na istom korijenu problema i težimo totalno drugačijem turizmu nego koji bi trebao biti naša komparativna prednost.

Ima rješenja, ali nema akcije, nego i dalje tonemo istom lošom filozofijom. U konačnici, se se lomi opet na najvrjednijem resursu - ljudima.

Da, Država je skupa, porezi i razni nameti visoki, davanja na plaće... i tu treba lobirati i treba promjena za olakšavanje poslovanja - a ne da se sve i samo lomi na ljudima.

I zato iznimno vesele rijetki pozitivni primjeri kako što je Opatijski hotel Miramar koji u novu turističku sezonu ulazi u slavljeničkom ozračju 20. jubileja, kao i s novim vlasnikom.

Osoblje hotela čini isključivo lokalno stanovništvo koje je kroz niz godina svojom predanošću stvorilo prepoznatljiv obiteljski identitet. Novi vlasnik prepoznao je tu iznimnu kvalitetu i odlučio voditi posebnu brigu o dobrobiti svojih 130 zaposlenika. Svakom djelatniku se omogućuje godišnji odmor u srcu sezone i slobodne dane u tjednu kroz cijelu godinu. Svi su dobili i ugovore o radu na neodređeno vrijeme, a uvodi se i besplatno dodatno zdravstveno osiguranje.

Nešto bi trebalo biti normalno, je danas "super - mega" pozitivni primjer.

Inače, rad bez slobodnih dana u turizmu nije i ne smije biti standard industrije! 

Tabu tema o kojoj se ne smije šutjeti. Rad bez slobodnog dana u turizmu nije i ne smije biti normalan, a kamoli dio “standarda industrije”.

Ne znam kada i tko je u povijesti našeg turizma postavio to kao normalno i logično da zaposlenici rade bez slobodnog dana u turizmu. Jer eto “kao” sezona je pa se radi po cijele dane. 

Samo malo sad stanite, udahnite i zamislite sebe i bilo koga da radi bez slobodnog dana? Još k tome u uslužnoj djelatnosti? Mislim budimo iskreni, to je stvarno nenormalno, niti logično, a niti humano. Ljudi imaju i život ili bi trebali imati. Znam teška riječ, ali je to tako, sviđalo se to nama ili ne. 

Da, to znači kako morate zaposliti više osoba, napraviti bolju organizaciju posla ili sami uskočiti u radnu odjeću, ako se radi o manjem objektu, a time i manje ostvariti zaradu. To je dio poslovanja. 

Kada pričamo o turizmu, onda pričamo o usluzi! Kako netko može biti nasmijan, veseo, pun energije, uslužan i ispunjavati očekivanja gostiju - dapače i nadmašiti očekivanja, ako radi svaki dan? Nikako ne može razina usluge biti na očekivanoj razini. Nitko ne možeš psihički izdržati taj tempo. 

Sezone je - radi se što više? Ne, to je stvarno smiješan argument koji ide nauštrb radnika, a u korist poslodavca u domeni izrabljivanja ljudi. 

Kažu drugi: radi se svaki dan, ali zaposlenici na kraju sezone dobiju plaćene naredne dane!

Ista stvar. To što neki hotelijeri daju “mjesec dana” (zbrojene neradne dane i prekovremene sate koji nisu odrađeni tijekom sezone) plaćenog na kraju sezone nije također normalno, iako su kao “nivelirali” sate zaposlenicima. Ista priča kao i u prvom slučaju, radnici su radili bez slobodnih dana. Također, radni sati nisu plaćeni po stopi po kojoj moraju biti plaćeni prekovremeni sati. 

To što je nekima to OK da na uštrb radnika više zarade, to ne znači da je to normalno. Jasno, svima je u interesu da ostvare profit i ostvare što veću zaradu, to i je smisao poslovanja. Nema tu ničega spornog. Ali ako poslodavci u turizmu kukaju kako nema radnika i nitko ne želi raditi, i još k tome traže razno-razne potpore i subvencije od države, e onda imamo problem. 

Brend vašeg hotela su vaši zaposlenici

Da rezimiramo – konobari, čistačice, kuhari, recepcioneri, animatori…sve su to ljudi koji su dio Vašeg hotela / objekta kao i Vašeg brenda. U konačnici oni su brend. Oni su prvi i najvažniji koji predstavljaju Vaš hotel gostima, a ne Uprava. Oni su u direktnom kontaktu s gostima i prevaga za pohvalu ili kritiku. Kako se brinete o svojim zaposlenicima, tako će se oni brinuti o Vašem brendu. 

Svi žele dobro živjeti, biti dobro plaćeni za svoj posao, imaju svoju osobnost i žele biti poštovani. Ako im se ne sviđa radna okolina, imaju otvorene granice i odlaze tamo gdje se poštuje njihov rad i osobnost kao čovjeka. Tržišna ekonomija, zar ne? 

Ovo je samo jedna kockica mozaika cijele problematike i kroničnog problema našeg turizma i gospodarstvo.

Svi žele kvalitetne radnike, kvalitetne proizvode, kvalitetnu uslugu, kvalitetne medije... ali.

Kako je rekla Marinela Dropulić Ružić: Država “puna života” treba brinuti da ima djelatnike “pune života”.

Btw odlična politička poruka u domeni Make x great again ili punom života. Samo da ne ostane samo na praznom i političkom PR-u, nego da ima jasne ciljeve i akcije. Ne samo "želje".

Velika je razlika između želje i cilja. Ako netko to zna, to su poduzetnici. 

Foto: Tim Douglas, Andrea Piacquadio, Kampus Production Pexels.com / ilustracija hrturizam