Nemoguće? Ili jednostavno ne pokušavamo? Turizam se gradi iznutra

"nemoguće ili ne može se"

Nedavno moje glasno razmišljanje o razvoju kontinentalnog turizma izazvalo je puno reakcija. 

Što mi je drago jer to je i smisao. Ne ja kao pojedinac nego kao zajednica da argumentirano raspravljamo i pokušavamo gurati naprijed, kako bi sami sebi stvorili bolju kvalitetu života ili kako bi išli naprijed. Btw nekad i korak nazad znači ići naprijed. Upravo to smatram da moramo i napraviti u mnogim elementima našeg turističkog razvoja.

/// Turizam na kontinentu nije cilj, već posljedica kvalitetnog života. Destinacije koje to shvate, na pravom su putu 

No nevjerojatno kako uvijek iskoči klasični hrvatski mindset: "nemoguće ili ne može se".

Stalno smo fokusirani na ono što se "Ne može" i "status quo", a ne gledamo naprijed i kako se nešto može. Ili kako bi po "hrvatski" rekli "challenging status quo" jer status quo je najveći neprijatelj razvoja i transformacije.

U turizmu, kao i u životu, izazivanje statusa quo prvi je korak prema promjeni, dok izazivanje statusa quo ne znači a priori protivljenje sustavu ili politički pokret već želju ( kasnije cilj ) da možemo bolje, drugačije, efikasnije.... Ako povučem paralelu s zadnjim člankom o kontinentalnom turizmu ( a koji vrijedi za sve turističke destinacije i trebao bi biti esencija turizma ) sa izjavom filozofa Sokrata ( sa slike ):

„Počni s onim što je nužno, zatim čini što je moguće i odjednom ćeš činiti nemoguće.“

...mogu zaključiti ili ponoviti svoj narativ koji stalno ističem u raznim oblicima:

"Ako svaka lokalna zajednica krene od vlastitog konteksta: autentičnog proizvoda, sadržaja za svoje ljude, kratkih lanaca opskrbe - doći će i gosti. Turizam će doći prirodno."

Jer turizam počinje tamo gdje zajednica gradi na onome što zaista ima ili je kroz svoj načina i kulturu življenja, a ne na onome što misli da "mora" imati. Ako samo radimo copy/paste koji je smisao putovanja ako je sve svugdje isto.

Nedavno je kolega Domagoj Sever objavio video iz Italije, gdje je prodavač voća i povrća na ulici sam od sebe počeno pjevati operu. Video bez filtera, bez kadroviranja... uživo i iskreno kako je. Ono čisto talijanski. To je to, to želim doživjeti i to mi je Italija ( bar slike Italije u glavi ) jer to su Talijani koje sam upoznao po svom jedinstvenom temperamentu.

Ne može se imati nacionalni turistički portal iz Vinkovaca, ne mogu se Dani hrvatskog turizma održati u Slavoniji...tako su rekli, no ovo ističem jer ovo nije teorija niti puko lamentiranje - nego praksa te važnije dokaz kako je moguće. Bar iz mog kuta gledanja i temeljem vlastite vjerodostojnosti da se ipak može.

Tako se može imati i bed&breakfast koncept u Hrvatskoj, što sam pokazao iz prakse tj. kako to rade u Sloveniji. Bez kuhanja, velike kuhinje i operacija, HACCAP-a i puno truda. Idemo vidjeti, bez obzira na sve okvire, kako se ipak može to implementirati i u Hrvatskoj. Na naš način. A isto tako možemo krenuti graditi turizam prvo za sebe. Jer kad destinacije postanu dobre za život, postaju poželjne i za goste.

Isto tako se može transformirati naš turistički proizvod, da krene od bottom-up pristupa, da radimo "turizam" za sebe i bolju kvalitetu života. A onda će prirodno doći i gosti - turizam.

A time i dugoročni rezultat. Sve je to proces, teško je danas stati, razmisliti i krenuti u transformaciju, no apsolutno nije ne moguće. Može se. Kvaliteta života i turizam mogu i moraju zajedno. Drugo nema smisla. Najvažniji je balans i upravljanje razvojem grada i destinacijom.

Ali ključno, turizam ne dolazi prvi, on dolazi kao odlična dodana vrijednost.