Perceive to revere kao mantra naše nove turističke paradigme

Da vam ispričam jednu priču, koja me inspirirala i potaknula na razmišljanje. Možda vas video odvede u neki drugi svijet i state of mind , no imao sam potrebu...

Da vam ispričam jednu priču, koja me inspirirala i potaknula na razmišljanje. Možda vas video odvede u neki drugi svijet i state of mind , no imao sam potrebu podijeliti svoje glasno razmišljanje, jer u konačnici upravo je to ( bar iz moje perspektive ) turizam kakav moramo graditi i pričati.

Video nije a priori turistički film, nego kratki film s kadrovima Istre, a koji se, prema riječima jednog od autora filma Sanela Isanovića iz tvrtke Level 52, referira da sutra dolazi još bolje, ljepše i sjajnije.

Ovo je priča o poštovanju, ponosu, pripadnosti i u konačnici ljubavi prema svojem kraju, identitetu, zavičaju, načinu i kulturi življenja.

Ne radi se o reklami, promociji ili slično nego više o glasu nade i ohrabrenja. Jer koliko god je trenutno teško, nakon kiše dolazi sunce. Ovo je možda najviše priča o osjećaju pripadnosti i zajedništvu.

Tako je labinska tvrtka Level 52 u iščekivanju dana kada će opet moći snimati prirodne ljepote i krajolike svoje zemlje, odlučila kratkim videom pokazati divljenje koje osjeća prema svome okruženju.

Režiju, montažu i kolorkorekciju potpisuje kao i uvijek Goran Načinović, glazbu i miks tona Sanel Isanović, copyright nagrađivana vanjska suradnica Ana Tavić a narator je James Scott. Level 52 je labinska tvrtka specijalizirana u produkciji reklamnih i dokumentarnih filmova. Pokrenuta od strane lokalnih filmskih entuzijasta, tvrtka danas surađuje s filmskim autorima i djelatnicima na regionalnoj razini.

Naježio sam se nakon ovog videa. Pogotovo jer je izraza poštovanja i pripadnosti, kao što sam naveo prije.

Upravo ta pripadnost koja je naglašena na kraju filma – Like Istrians do, potaknula me je na razmišljanje o samoj autentičnosti, koja je sama esencija turizma, kao i trenutnom teškom kada turizam doslovno stao.

Kako je svaka kriza i prilika, ovo je prilika za novu turističku paradigmu, nove održive i zdrave temelje, redefiniciju turističkog proizvoda, rebrendiranje i repozicioniranje. Sada je vrijeme je za reset.

I upravo zato moramo se vratiti osnovama i korijenima u našoj turističkoj priči.

Budimo to što jesmo – to mora biti naš glavni turistički proizvod. Upravo autentičnost i raznolikost u načinu i kulturi življenja je glavni motiv putovanja. No, u našem putu razvoja turizma, izgubili smo doticaj sami sa sobom. Trčali smo za brzom i lakom zaradom, poglavito od rente, trčali smo za brojkama, odmahali rukom na sva upozorenja, a ono najgore izgubili smo naš identitet.

Kao da se sramimo našeg identiteta, povijesti, načina i kulture življenja, a upravo je to, kao što sam naglasio, naš najbolji turistički proizvod. Figurativno smo francuskima prodavali Francuska vina, umjesto naša vina i našu priču. Nije nas bilo briga za malog čovjeka, nismo obraćali pažnju na naš glavni resurs – prostor, koji smo uništili neplanskom gradnjom, te dobili vizualno arhitektonsko čudovište.

Stalno pokušavamo biti netko drugi. Pokušavamo kopirati, no pitam se tko ikada želi posjetiti kopiju spram originala.

Da povučem paralelu s gastronomiji. Nije smisao kopirati jela i sve globalne recepte. Smisao je ponuditi autentičnu kuhinju, ali dapače, nadograditi je i modernizirati ili interpretirati kroz razne moderne tehnike i načine pripreme kao i prezentacije. Ali baza i dalje mora autentičnost. Kako je jednom poznati chef Mate Janković rekao: “Kvalitetna i domaća namirnica je luksuz

I takav nam turizam upravo treba. Moramo pričati priče, naše autentične priče.

Moramo imati više konoba, a manje klasičnih restorana s istom ponudom špageta, pizza i ćevapa. Više organskih i domaćih namirnica, a manje iz uvoza. Više uključenosti lokalnog stanovništva u naš turistički proizvod, kako bi se potrošnja disperzirala na sve, a ne jednog. Moramo više cijeniti domaću radnu snagu, a ne ih pretvarati u “moderne robove” kao jeftinu radnu snagu. Moramo vie gledati dugoročno, a ne kratkoročno.

Poštuj sam sebe, kako bi te poštivali i drugi

Ako mi sami ne poštujemo sami sebe, ne možemo očekivati da nas i drugi poštuju. I inače imamo kompleks “male” zemlje, a to se isto tako odrazilo i na naš turistički proizvod – gdje stalno želimo biti kopije drugih, težimo standardizaciji, a na putu smo izgubili sami sebe. Tko smo i što smo? Što prodajemo kao naš turistički proizvod? Za koga?

Turizam nije sam sebi svrha, ako direktno ne podiže kvalitetu života lokalnog stanovništva i lokalne ekonomije.

Neiskvarena ljubaznost

Kako bi priča bila istinska i potopna, moramo živjeti tu našu kulturu i način života, a ne je glumiti za turiste. Moramo biti ponosni. Možda najbolji primjeri i asocijacija, barem meni, su naši susjedi – Talijani. Nitko ne može reći kako ne poštuju sami sebe i kako upravo prodaju tu svoju priču. Kada sam posjetio Toskanu i bio pričao s domaćinima, upravo to sam osjetio na svakom koraku.

No, da bi tu priču prodavali, moram je stvarno i živjeti. Ne da bi je samo prodali i ta umjetna ljubaznost kao neka predstava. Kako često kažu strani gost koji posjete Slavoniju. Imate tu neiskvarenu ljubaznost. Turist nije broj, samo soba nego osoba s imenom i prezimenom.

Upravo Dan planete zemlje čini se kao prigodan za dijeljenje ovog videa, koji ima tendenciju postati novi podsjetnik koliko je Istra posebna i čarobna. A posebni su svakako i ljudi koji u Istri žive, kako ističu na kraju ovog filma, koji cijene i poštuju svoj zavičaj” ističe Isanović te dodaje kako su iz arhivskog materijala složili svojevrsni omaž Istri, a originalnom glazbom i copyrightom poručuju kako će nas svijet nakon karantene ponovno prigrliti, ovog puta na našem pragu.

Turistički mozaik – svaka kockica je važna, koliko god mala bila, jer upravo ona čini sliku potpunom.

Spoznaj i cijeni – kao što naslov ovog filma govori. Moramo ponovno spoznati sami sebe, cijeniti i živjeti tu priču, a onda će se ona sama od sebe prodati i biti zanimljiva drugima da dožive naš način i kulturu življenja.

Turizam je kao i mozaik slika. Sastoji se od tisuću elemenata, i naravno ne mora niti može biti sve savršeno, no glavna slika mora pričati našu prču.

Budimo to što jesmo – Hrvati. To mora biti naš glavni turistički proizvod.

Dan planète Zemlje

Foto: Pixabay.com

Za kraj, ponovit ću citat francuskog astronauta koji govori o Zemlji gledajući je iz Međunarodne svemirske postaje ( ISS ) za dokumentarnu emisiju „Budućnost prema Starcku„

” Kada gledate Zemlju iz svemira, nemoj se začuditi ako se naježite ili ako zasuzite. Toliko je dojmljivo. Da svi ljudi mogu vidjeti zemlju iz svemira, shvatili bi da smo svi isti, da smo svi u istoj letjelici – i to malenoj ! Paralela je još jasnija u našem brodu. Imate ograničene resurse pa pazite na svaku kap vode koju pijete, kojom se perete, pazite na potrošnju struje jer vam je ne smije ponestati. Moramo na Zemlji razmišljati kao i na brodu. Što je naš cilj na Zemlji? Da živimo svi zajedno. Da svi budemo sretni, da djeci prenesemo radost življenja, stvaranja, otkrivanja i da nađemo način da ljudski rod opstane što dulje u budućnosti. “

Tako fantastična metafora. Sretan nam Dan lijepe i naše planete Zemlje.

P.S. Ovo nije uradak TZ Portugala, nego domaće tvrtke iz Labina specijalizirana u produkciji reklamnih i dokumentarnih filmova. Da, imamo se čime ponositi i biti globalno konkurentni.

Povezane vijesti: