HR
Ove godine Nacionalni park Plitvička jezera obilježio je 46. obljetnicu upisa Nacionalnog parka Plitvička jezera na UNESCO listu svjetske prirodne baštine zbog svojih sedrenih barijera i jedinstvenog sustava jezera i slapova.
Odbor za svjetsku baštinu (World Heritage Committee - WHC) upisao je ovo područje kao prirodnu baštinu 26. listopada 1979., nedugo nakon usvajanja Konvencije za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972. godine.
Proces upisa nekog područja na UNESCO-ov Popis svjetske baštine vrlo je zahtjevan i dugotrajan, a područja moraju zadovoljiti najmanje jedan od deset propisanih kriterija iz kojih je vidljiva njihova jedinstvena univerzalna vrijednost.
Kriteriji po kojima je Nacionalni park Plitvička jezera uvršten na Popis svjetske baštine i prema kojima je definirana njegova jedinstvena univerzalna vrijednost su kriteriji (vii), (viii) i (ix) koji općenito opisuju područje koje sadrži: neusporediv prirodni fenomen ili područja izvanredne prirodne ljepote i estetske vrijednosti, iznimne primjere koji predstavljaju glavne faze Zemljine povijesti u smislu značajnih neprekidnih geoloških procesa u razvoju kopnenih ili značajnih geomorfnih ili fiziografskih oblika te iznimne primjere koji predstavljaju neprekidne ekološke i biološke procese u evoluciji i razvoju kopnenih, slatkovodnih, obalnih i morskih ekosustava te biljnih i životinjskih zajednica.
Ili preciznije: interakcijom vode, zraka, geološke podloge i organizama te zahvaljujući posebnim fizikalno-kemijskim i biološkim uvjetima omogućeno je nastajanje sedre koja je pregrađivanjem vodotoka stvorila niz jezera, barijera i slapova. Sveukupnost navedenih procesa i njihove jedinstvene ekologije te izuzetna ljepota područja čine jedinstvenu univerzalnu vrijednost Nacionalnog parka Plitvička jezera.
Plitvice ciljaju dvostruki UNESCO upis: 15.000 hektara starih šuma ulazi u kandidaturu
NP Plitvička jezera sada ciljaju na drugi upis, ovaj put kroz prirodnu vrijednost koja često ostaje “u sjeni vode”: stare šume i prašume unutar Parka.
Park je pokrenuo postupak da se stare šume i prašume na području Plitvica uključe u proširenje serijskog, prekograničnog UNESCO lokaliteta „Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe“, pri čemu se u prijedlogu spominje oko 15.000 hektara šumskih kompleksa na području Parka.
U praksi bi to značilo povezivanje Plitvica s jednom od najvažnijih europskih mreža zaštite prirode: transnacionalnim dobróm koje UNESCO opisuje kao serijski lokalitet s 93 komponentna dijela u 18 država, ključan za razumijevanje prirodnih procesa širenja europske bukve nakon posljednjeg ledenog doba.
Park navodi da šume pokrivaju oko tri četvrtine njegove površine, pri čemu su bukove i bukovo-jelove šume dominantni “klimaks” vegetacije, s važnom ulogom u hidrološkim uvjetima (usporavanje otjecanja, veće upijanje vode u tlo) i u vezanju ugljika. Posebno snažan argument je prašuma Čorkova uvala, stara 84 ha, na 860–1028 m n.v., u zoni bukovo-jelovih šuma.
Zanimljivo, i u UNESCO opisu postojećeg upisa Plitvica već se naglašava da su područje “uglavnom prekrivaju vrlo dobro očuvane šume” ključne za kontinuitet geokemijskih procesa vodenog sustava te se izrijekom spominje 84 ha stare šume bukve i jele.
Priča o kandidaturi Plitvičkih jezera za uključivanje u serijsku svjetsku baštinu bukovih prašuma nije “iz vedra neba”, nego se naslanja na proces koji je Hrvatska već prošla: bukove šume u NP Sjeverni Velebit i NP Paklenica upisane su na UNESCO-ov Popis svjetske baštine u srpnju 2017., kao hrvatske komponente transnacionalnog serijskog lokaliteta „Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe“.
Upravo zato je kandidatura Plitvica logičan nastavak iste, povezane priče: umjesto da se govori samo o jezerima i sedri, u fokus ulaze i stare šume i prašume kao vrijednost koja može dobiti dodatnu međunarodnu potvrdu kroz isti UNESCO okvir.
Rijedak “klub” dvostruko UNESCO upisanih lokaliteta
Ako Plitvička jezera dobiju i drugi UNESCO upis (World Heritage), ušla bi u iznimno rijedak “klub” dvostruko upisanih lokaliteta jer ih je u svijetu svega 22 ( op.a. prema našim istraživanjima ), a u Europi se među poznatijim primjerima takvog “dvostrukog statusa” najčešće navode Bath (UK) i Peschiera del Garda (Italija), kao i pojedini francuski lokaliteti koji su već jednom bili upisani pa su kasnije dobili drugi upis kroz serijski lokalitet “Chemins de Saint-Jacques-de-Compostelle”, primjerice Vézelay ili Arles.
Odluka UNESCO-a očekuje se nakon stručne evaluacije, a mogla bi biti donesena tijekom 48. sjednice Odbora za svjetsku baštinu, najavljene za 19.-29. srpnja 2026. u Busanu.
