Tanja Božić: Teran je Istrijan, borimo se za njega

Teran, refošk, refosco …. Isti genetski kod, loza koja spaja tri zemlje, vino koje ostavlja bez daha, pred kojim se skida kapa….
Od Istrijana traže da pronađu novo ime za sortu koja se u Istri uzgaja više od 600 godina. U vremena kad Istra nije bila ni hrvatska ni slovenska, a teran se darivalo carskim veleposlanicima. Sorta koja je, prema zapisima, 1880. bila zastupljena u 90 posto istarskih vinograda.

 Pokušaj javnog linča vinara Tomaza? 

Prije par dana, u Mariboru na vinskom sajmu VINDEL, vinar Klaudio Tomaz bio je pozvan, sve velikim P-u, pozivnicom, na sudjelovanje. Pozvali su ga, kaže, iz  “VINSKE BORBONČICE”. No umjesto ugodnog gostovanja, vinar koji se sa svojim vinom okitio na umaškom ATP-u titulom ‘Vina turnira’, doživio  je razočarenje i javnu sramotu.

– Jedan od nasih susjednih vinara,Slovenaca, došao je do mog izlozbenog pulta, slikao buteljke i otišao… Nisam ni slutio što slijedi…
Nakon sata, stigla je slovenska inspektorica…vinska, kaže. Prestavila se i naložila mi da sklonim sa standa moje crno vino od sorte TERANA, pod nazivom BARBAROSSA. Sastavila je zapisnik, što je trajalo do kraja festivala…

– Zamislite kako sam se osjećao pred masom ljubitelja vina… Gdje je nestala etika, moral, zajedništvo, razumijevanje,  a da ne spominjem zakonodavstvo…?

Tomaz je razočaran, no,kaže, zahvaljuje svim slovenskim kolegama koji su m pružili podršku tijekom inspekcijskog nadzora dok se osjećao bijedno i kajnje ponižen.

– Teran je uvijek bio, kaže, Tomaz, istarsko vino i siguran sam da će i ostati…

klaudio4

Foto: Željka Balja

Slovenci brzi na okidaču kada je riječ o zaštiti

Da apsurd bude veći, Slovenci su zaštitili ime teran za vino koje se proizvodi od sorte refošk. I da, istina je, teran nije refošk, a genetski su to dokazali znanstvenici Agronomskog fakulteta u Zagrebu u suradnji s istarskim vinarima i enolozima. Iz iste su oni obitelji, ali nisu ista sorta.

O malo čemu će Istrijani s toliko emocija pričati kao o teranu. Sorti koju smatraju svojim identitetom i baštinom. Nažalost, slijedom okolnosti našim vinarima skoro pa je zabranjeno nazivati svoje vino ponosa teranom. Traže od njih da pronađu novo ime za sortu koja se u Istri uzgaja više od 600 godina. U vremena kad Istra nije bila ni hrvatska ni slovenska, a teran se darivalo carskim veleposlanicima. Sorta koja je, prema zapisima, 1880. bila zastupljena u 90 posto istarskih vinograda.

 Ana Peršurić Palčić obasnila je:

– Da apsurd bude veći, Slovenci su zaštitili ime teran za vino koje se proizvodi od sorte refošk. I da, istina je, teran nije refošk, a genetski su to dokazali znanstvenici Agronomskog fakulteta u Zagrebu u suradnji s istarskim vinarima i enolozima. Iz iste su oni obitelji, ali nisu ista sorta, objašnjava Ana Peršurić, enologinja, somelijerka, vinarka i vinogradarka, među našim najškolovanijim žena u toj struci, žena koja živi s lozom i uz lozu. .

Krajem 19. stoljeća neki autori su ga opisivali kao pretjerano oštro, kiselo i neskladno vino. To je pridonijelo da se potakne stručan rad na pokusnim nasadima u Poreču i Pazinu. Rezultat toga bio je vidljiv već 1902. na međunarodnoj izložbi u Torinu kada je teran svrstan među najbolja vina. Danas je teran izuzetno cijenjeno vino. Bujan, srednje otporan i rodan, voli škrtije i toplije položaje. Karakterizira ga izrazita kiselost i umjerena trpkost, koje zbog visokog ekstrakta i punoće ne dominiraju, već se ugodno poigrava našim osjetilima.

klaudio3

Foto: Željka Balja

Aroma je prepuna bobičastog voća, vrlo ugodna. Često se njeguje u drvenim bačvama, a dužim dozrijevanjem vina postaju mekanija i pitkija. U kupažama ponekad, iako malo zastupljen, teran voli dominirati. Nema previsoke alkohole, što je često kod mediteranskih vina. Naši stari terani su znali biti i lijek za slabokrvnost. Istrijani često za crvena vina kažu crna, što boja terana svakako opravdava. Kad se čaša terana zavrti, na stijenkama je vidljiva lijepa tamnoljubičasta nijansa. Za teran vrijedi ona – da je pravi Istrijan, rukom i mukom zarađeni kruh, kapljica zdravlja i života.

On je ljubav koju nitko ne može uzeti. Iako su inspektori u EU skidali boce s polica trgovina, naplaćivali kazne i slali opomene na festivalima, naši vinari će i dalje proizvoditi teran, jednako ponosni na ovo snažno vino, vino kojem se vrijedi prepustiti da vas vodi kroz ljepotu zelenog poluotoka, crljenicu i kamen.

I Oz Clark priznaje nam teran

Jedan od najuglednijih svjetskih vinskih stručnjaka, autor prve “vinske televizije” u Engleskoj Oz Clarke, za posjeta Hrvatskoj, na poziv Vina Belje govoio nam je o dojmovima, o zemlji i vinogorju koji ga, kaže, ne prestaju oduševljavati.

– Posljednji put bio sam ovdje prije točno godinu dana, a danas sa zadovoljstvom primjećujem velik napredak u kvaliteti i stilu vina. Zapravo ne velik, već enorman ako ih usporedim s prvim posjetom otprije pet godina – iskreno je oduševljen slavni vinski znalac.  Oz Clark priznaje i da su mu sve vinske regije Hrvatske, od Dalmacije do Podunavlja, zanimljive, svaka na svoj način.

klaudio

Malvazija je moja ljubav 

– Dojmili su mi se pomaci u dva bijela vina – malvaziji, koja ulazi u internacionalnu ligu kao lako, svježe, aromatično vino koje je sve popularnije osobito u ovo doba godine. Ona je, opišimo je hedonistički, sjajan aperitiv za tople ljetne dane. Zanimljivo je da, osim lake i svježe malvazije, postoji još nekoliko stilova proizvodnje vina, tradicionalnijih, koji su isto tako zanimljivi. Usporedio bih malvaziju sa sauvignon blancom s Novog Zelanda. I graševina mi je, kao druga bijela sorta, zanimljiv iskorak među hrvatskim vinima. Briga o vinogradu i puno rada u vinariji donose novo uzbudljivo vino koje, zapravo, predstavlja revoluciju na vinskoj sceni Hrvatske. Graševina je u Slavoniji i na Dunavu više od 300 godina i reflektira bogatstvo regija, tla… Prije četiri godine graševine su bile bogate, a danas moderne vinarije, poput Vina Belje, donose graševine koje su usto i svježe. Od zlatne boje graševina prelazi do zelenih odsjaja u svijetlozlatnim nijansama. Usporedio bi je s chardonnayem, velikom i poznatom međunarodnom sortom. Svi oni koji se odmiču od chardonnaya upravo u graševini mogu naći novu inspiraciju. Zanimljivo je da veliki proizvođači graševine ne trebaju hrastove bačve za ovu sortu jer ona sama nosi snagu i teksturu.

Teran je vino za znalce 

Clark hrvatska vina opisuje, kaže, kao mozaik boja i tekstura. – Dalmacija, izuzetno vruća i prelijepa, donosi snažna vina, a Istra s više povjetarca s Jadrana svježinu u crnim i bijelim sortama. U Slavoniji i Podunavlju teksture su bogatije pa je pravi izazov dobiti svježinu, a pritom ne izgubiti bogatstvo.

– Hrvatska ima vinsku tradiciju, dojmila me se njena različitost i “taste of place” – upravo je ovo bitno nastaviti te zadržati prepoznatljivost.   Kada bi birao vino kojim će se častiti ovog ljeta, Oz Clark izabrao bi, kaže, malvaziju, a za ručak s prijateljima – teran i frankovku iz Podunavlja, dok bi uz večeru rastočio finu graševinu. U njegovu kovčegu kao dar iz Hrvatske našli bi se bermet, babić, graševina… Pratio je vinski znalac Clark i priču o teranu i slovenskom refošku.

Mislim da Hrvatska treba čvrsto stajati pritom da je teran sorta grožđa koja je ovdje prisutna stotinama godina. Ovo nije situacija kao s tokajom i prijeporima između Mađarske, Slovenije i Italije. Hrvatska u ovoj priči treba biti čvrsta.  U svijetu vas još ne prepoznaju kao vinsku zemlju i upravo zbog toga je važna izgradnja priče Vina Croatica. Očiti su pomaci u kvaliteti, što potvrđuju i nagrade i odlične kritike. Hrvatsko se vino treba gurati kao zanimljivo novo iskustvo.

Autor:  Tanja Božić, Večernjakova blogosfera www.blog.vecernji.hr / Foto: Željka Balja

 

Povezane vijesti: