Zašto Međimurje nije "sexy"? Međimurje mora biti benchmarking našeg turizma

U sklopu ovogodišnjeg Dana hrvatskog turizma ( DHT ) održana je panel rasprava na temu: Što je održivost u turizmu?, na kojem je jedan od panelista bio i Rudi Grula, direktor TZ Međimurske županije, čiji je narativ oko razvoja destinacije, a pogotovo oko održivog turizma, dao odličan praktični primjer kako se razvija destinacija. 

O razvoju turizma u Međimurju  sam puno puta pisao, no istaknuo bi samo neke od pozitivnih iskoraka koji su napravili spram drugih destinacija u hrvatskoj, čak i šire. 

Definitivno najbolja domaća kampanja “Međimurje daje više” a koja je pametno iskoristila kupone za podizanje potrošnje u destinaciji. Umjesto klasičnih popusta, u Međimurju su se odlučili za drugačiji i po meni pametniji pristup – uz ostvareno noćenje ili ostvarenu potrošnju gost dobiva dodanu vrijednost kroz gratis sadržaje u obliku bonus kupona. Naime, za svakih potrošenih 250 kuna gosti su dobili kupon za jednu od više od 100 besplatnih usluga u Međimurju. 

Inovativan koncept – Hop on, Hop off autobus ( HOHO ) ili Bus on the move je školski primjer strateškog razvoja turizma, a koji se po prvi puta u Hrvatskoj, čak i u Europi, uvodi za jednu cijelu destinaciju. Cilj je prometno uvezati ili povezati sve turističke atrakcije i time znatno podiči kvalitetu destinacijske ponude na jedan viši nivo.

Odličan primjer su i B2B radionice “Međimurje malo – Sjeverna vrata Hrvatske” gdje su iz Međimurja izašli van okvira svojih granica, ne čekajući da ih se netko sjeti - nego su se sami nametnuli, te proaktivno došli “na vrata” direktno do putničkih agenata i agencija u više gradova u Hrvatskoj. 

U sklopu radionica predstavljano je 6 turističkih paketa kojima je glavni fokus priroda, aktivni odmor i gastro ponuda. Također, nakon road show-a organizirano je studijsko putovanje, gdje su agencije došle vidjeti uživo sve turističke proizvode i priče koje imamo u Međimurju. Uz to svakako treba naglasiti i kako Međimurska županija godinama subvencionira putničke agencije po svakom ostvarenom noćenju.

Ako negdje postoji sinergija javnog i privatnog u destinaciji, onda je to u Međimurju, a koja se reflektira rastom novih sadržaja, zajedničkim manifestacijama, ciljanim strateškim investicijama- od infrastrukture, razvoja turističkog proizvoda do novih atrakcija kao što je biciklistički vidikovac s pogledom na četiri države na Mađerkinom bregu. 

Iako bi mogao nabrojati još puno pozitivnih primjera strateškog razvoja iz Međimurja, kao recimo posebno dizajnirane boce i čaše za autohtone vrstu vina iz Međimurja -  pušipel, ili pionira u korištenju EU fondova, no ostavit ćemo nešto i za kasnije članke. 

Kao potvrda kvalitete i dugogodišnjeg rada, svakako je vijest godine kako je Međimurju dodijeljena prestižna nagrada za održivost - Green Destinations i to za cijelu destinaciju, prva regija u Hrvatskoj, tek četvrta u Svijetu.

Za kraj, zanimljivo je i naglasiti kako sve što je u Strategiji održivog razvoja turizma definirano, Međimurje već to ima. Samo sve navedeno dokaz je kako Međimurje lider u našem turizmu i kako upravo oni postavljaju smjer u kojem se turizam mora razvijati.

No ipak Međimurje nije "zvijezda" našeg turizma. Iako bi to trebao biti mnogim parametrima. Time više jer se radi o kontinentalnoj destinaciji, a ne nekoj poznatoj morskoj destinaciji koja živi od turizma i koja ima apsolutno sve preduvjete - od broja turista, ljudskog i financijskog kapitala, povijesti i baštine, kulture i načina života, da bude lider i vuče cijeli sektor. 

Zašto Međimurje nije "sexy"?  Zašto Međimurju nije više u fokusu? Zašto Međimurje nije obavezna praksa za sve studente turističkog menadžmenata? Međimurje mora biti benchmarking našeg turizma po mnogim parametrima, a pogotovo u domeni održivog razvoja i turizma. Nažalost kao da ih se potiho " pristojno degradira" - oni su mali ili van turističkih tokova. Da se radi o nekoj destinaciji na moru, priča bi bila drugačija.

Možda nisu dovoljno "sexy"? Nekima očito i previše strše u pozitivnom okviru jer pokazuju kako se razvija turizam, što je moguće, kojim smjerom krenuti, koji je pravi put. Naravno i u Međimurju ima puno stvari na kojima još moraju proraditi, no kao struka i društvo trebamo slaviti i podržavati sve koji hrabro pokazuju put i guraju nas naprijed. Pogotovo "male" destinacije i one koje su na kontinentu koji nemaju niti približno iste resurse i predispozicije kao destinacije na moru. 

I to sve pričamo o kontinentalnoj destinaciji, ne razvijenoj morskoj destinaciji koja desetljećima ima i živi od turizma. Iako ne želim niti radim razliku, no to su činjenice. Osobno od prvog dana portal HrTurizam potičem sve kvalitetne turističke priče, od kuda god dolaze.

U Međimurju se sve razvija planski, ciljano i strateški - i to sa jako malo resursa. No itekako uspješno. Najvažnije je što godinama već govorim, kako Međimurje ima snažne, ustvari najjače temelje u kontinentalnoj Hrvatskoj, čak jače i od mnogih morskih destinacija, za dugoročni razvoj turizma. Sve je to proces i ništa se ne može dogoditi preko noći. 

No dok morske destinacije imaju "siguran" broj turista, zbog sunca i mora, na kontinent se ne može doći slučajno, nego sam ciljano. Osim ako nemamo neku izvanserijsku atrakciju tipa UNESCO i slično koja je sama po sebi magnet za turiste. Na kontinentu nikada nije ništa slučajno i radi se o totalnoj drugačijem turističkom proizvodu, razvoju turizma i pravilima. 

Postavljam pitanje i zašto nemamo posebni odjel i strategiju samo za razvoj turizma na kontinentu? Ponavljam, radi se o totalnoj drugačijem razvoju turizma, ciljnoj skupini, motivima dolaska, komunikaciji, oglašavanju od turizma primarno baziranim na suncu i moru kao glavnom motivu dolaska. Ne možemo promovirati i razvijati sve pod jednom kapom.

Prije nastavka ovog članak, svakako bi još jednom naglasio kako upravo sustav turističkih zajednica moramo ojačati i transformirati, jer one su ključne za strateški razvoj destinacije. I zato su menadžeri naših turističkih destinacija, iako to nisu po funkciji no po vokaciji bi treba biti, su ključni za razvoj destinacije, jer oni stvaraju, razvijaju, povezuju, promoviraju i brendiraju destinaciju kao javni sektor tj. u suradnji s privatnim sektorom stvaraju turistički mozaik da bude potpun. Netko se mora baviti razvojem, a to su turističke zajednice koje bi trebale biti u formi DMMO-a. 

Vratimo se na Rudija Grulu, direktora Turističke zajednice Međimurske županije.  

Rudi Grula: Održivi turizam je put, ne trenutak. To je revolucija.

Na uvodno pitanje što je ustvari održivost u turizmu, Grula je naglasio kako ima puno dobrih stvari zbog kojih treba krenuti prema održivosti. 

"To je put - ne trenutak niti revolucija. To je evolucija." naglasio je Grula u uvodnom obraćanju i dodao kako je održivost "sexy".  

"Dobiti certifikat ne znači da ste idealni, nego da ste provodili određene procedure kao i u svakom certificiranju. Provodili ste ovaj ISO, onaj ISO, i druge certifikacije - sve je to, budimo iskreni, birokracija u kojoj morate dokazati da provodite te procedure. A što to provodimo? Stvarne stvari morate dokazati i morate ih imati ako ste realno održivi. Morate planirati, a ako planirate, onda to morate raditi na demokratski način, poštujući određene procedure. Nakon planiranja morate i dalje puno razgovarati, puno nagovarati - lagano, ne otići predaleko, svjedočiti svojim primjerom i provoditi zakone. Dakle, provoditi pravnu državu." istaknuo je Grula naglasivši kako je svjestan drugačijih kompleksnosti i izazova razvoja turizma s pozicije kontinentalnog turizma i drugačijeg razvoja turizma na Jadranu.

"Svjedočim da ovo sve što govorim nije teorija, govorim iz vlastitog iskustva, i često sam u dilemi, da ne ispadnem prepotentno, da ne ispadnem bahato, jer - moram biti iskren - jedno je govoriti s pozicije županije koja ima 110.000 stanovnika, kojoj je turizam tri posto ukupnog prihoda, koja ima 1500 ljudi direktno zaposlenih u turizmu, a drugo je pričati iz kuta recimo kolegice iz Splitsko-dalmatinske županije. Dakle, to su ipak neke druge razine. I nije sada da tu nešto umanjujemo ono što mi radimo i što smo postigli. " naglasio je Grula, a koji je dao i zorni primjer osvrnuvši se na važnost prostornih planova. 

Jer kao što znamo, resurs i prostorno strateško planiranje dva su ključna aspekta o kojima na Jadranu nisu razmišljati u svojem razvoju i sada plaćaju visoku cijenu budućeg razvoja. Resurs je najvrjednija valuta. Danas svi oni koji nisu razmišljali o tome plaćaju visoku cijenu i pitanje je koliko mogu ispraviti greške iz prošlosti. Svakako ih mogu ublažiti ili preusmjeriti budući razvoj, no činjenica je kako je glavni resurs potrošen neplanskom gradnjom i preizgrađenosti. 

Ako resurs potrošite, onda je jako skupo kasnije ga vratiti u ispravno stanje, naglašava Grula i navodi kako Nijemci sada kopaju zavoje nakon što su sve rijeke iskanalizirali.

"Temeljna stvar da bismo bili održivi jest da si riješimo prostorne planove, da ti prostorni planovi budu napravljeni bez fige u džepu. Ili, ne daj Bože da nam ih radi mafija, jer ima zemalja i krajeva gdje je to baš mafijaški posao. Ako imate tako strukturiran taj temeljni dokument na kojem počiva dalje kompletni prostor...  Mi smo u Međimurskoj županiji shvatili da nam je prostor temeljni resurs, puno prije nego što smo uopće mislili o turizmu. Naravno, bilo je malo prostora, ljudi su bili u teškoj situaciji jer je s to malo zemlje trebalo, recimo, odškolovati djecu.. i počeli smo jako brinuti o našem prostoru. 

Bila je sreća da smo imali pametne prostorne planere. Budimo iskreni da se i u bivšoj državi puno dobroga isplaniralo u prostoru, to je moje osobno mišljenje. Dakle, nije sve crno, da se razumijemo. Ako taj resurs potrošite, onda je jako skupo kasnije ga vratiti u, rekao bih, ispravno stanje. Može se, sve se može! Nijemci sada kopaju zavoje nakon što su sve rijeke iskanalizirali. Toliko kiše padne zbog klimatskih promjena da ni jedan nasip to više ne može izdržati. Ali sad su shvatili da treba ipak malo vode pustiti u polje. No da biste pustili vodu u polje kako vam ne bi poplavio grad, morate to dogovoriti sa seljakom, jer će vas sada u pravnoj državi taj tužiti pa ćete mu morati platiti. Znači, treba postići konsenzus zajednice. To je drugi resurs kojim se mi bavimo, a to su ljudi." istaknuo je Grula. 

Na pitanje koliko je tome doprinio međimurski karakter i savjesnost ljudi, Grula ističe kako ljudi u Međimurju spremni ulagati dugoročnije te žele izgraditi budućnost za sebe i svoje obitelji i za svoju zajednicu.

"Ključ su ljudi i karakter - nismo mi ništa manje pohlepni od bilo koga drugoga. Da se razumijemo, mi isto volimo novac i volimo ga zaraditi na brzinu. Ali ipak, naši ljudi spremni su ulagati dugoročnije, žele zaraditi i izgraditi budućnost za sebe, svoje obitelji te za svoju zajednicu. Ali ne u roku od tri mjeseca, ni u roku od tri godine, nego u generacijskom roku - jedna generacija, druga generacija, treća i tako dalje. To je bitno, to moramo svi shvatiti. Nema to veze s Međimurjem i da smo mi nešto posebno. Ako razmišljamo samo kratkoročno - to će nas na kraju puno koštati."

Na pitanje tko su gosti Međimurja i po što oni dolaze, Grula ističe kako su to prije svega Hrvati i kako ih žele još i više. Što je i logično, jer znamo kako je baza za razvoj kontinentalnog turizma domaći gost. 

Grula: Stimuliramo da gosti automobil ostave na parkiralištu

"Preko 55 posto naših gostiju dolazi iz Hrvatske i apsolutno ih želimo još i više. Mi želimo tu strukturu još povećati za domaće goste. Druga skupina su regionalni gosti, to su Slovenci i Austrijanci. Sve je više Poljaka koji su u tranzitu, prvo su samo prespavali kada su išli prema moru ili doma, a sada ostaju i do 3-4 noći. Mi kao destinacija želimo domaće i regionalne goste, to su apsolutno najbolji gosti, i to su održivi gosti. Jer ti gosti, tako dugo dok ne posložimo svoje željeznice o kojima se puno priča, ne moraju dolaziti avionom. Znamo da najveći ugljični otisak ostavljaju avioni. 

Naših 95 posto gostiju, kao i u Hrvatskoj na kraju krajeva, većina dolazi autom. Ono što mi pokušavamo napraviti je stimulirati da gosti taj automobil ostave na parkiralištu, organizirali smo na cijelom području županije 'hop on - hop off bus', koji nije komercijalni, koji mi kao turistička zajednica sufinanciramo i dajemo poruku gostima: ostavite svoj auto. Imamo 888 km uređenih biciklističkih staza, 300 km pješačkih staza. Sve poruke idu prema tome - ok, sad ste CO2 ispustili da bi došli k nama, ali ovdje imate priliku biti ekološki održivi."

Kao što znamo prema svim istraživanjima svijest o održivom putovanju raste, no pitanje je da li se iza toga krije i stvarna akcija gostiju. U domeni biraju li stvarno gosti održiva putovanja tj vidi li se prodaja održivih paketa, smještaja...i na tržištu. 

Upravo na pitanje kako gosti reagiraju na održivost u destinacijama te koliko zapravo košta biti održiv i zelen, Grula navodi kako se vidi pozitivan trend. 

"Neću reći da su možemo pričati o masama, sve je u fazi razvoja, jer moram biti iskren - ljudi se boje jel to stvarno funkcionira? Najčešće slijedi pitanje: Hoće li se bus stvarno vratiti za dva sata? Jer gosti nisu naučeni da izvan velikog grada, to funkcionira. A funkcionira. I, naravno, to mora imati svoju ekonomiku. I tu je isto važno biti realan - održivost košta. Sve se može izračunati, ali nemam tu računicu, no želimo to u budućem razdoblju izračunati. Upravo satelitska bilanca, koja je zakonom sada uređena, će to izračunati i za Hrvatsku. Mi samo razgovaramo o dobitima, nikada nismo izračunali koliko nas to košta."

Kao i uvijek tržište je najbolji regulator, no da bi pokrenuli promjenu, moramo krenuti naprijed. I zato se opet tu vraćam na kontekst destinacije i ključnu ulogu turističkih zajednica. Kako se radi o javnom sektoru, oni nemaju imperativ zarade, nego strateškog razvoja. I upravo zato si mogu dopustiti da dugoročno razvijaju turističke proizvode i usmjeravaju turističku destinaciju u suradnji s javnim sektorom naravno, te daju smjer razvoja kroz inicijative, subvencije, financiranje, kampanje, brendiranje i strateške dokumente. Razvoj se ne može dogoditi slučajno, samo strateški i ciljano. 

"Novaca apsolutno ima. Moje osobno mišljenje je da ova zemlja, ovaj narod, mikada nije imao toliko pristupačnog novca po tako niskim kamatama ili bespovratnog. Dakle, nikada u povijesti nismo imali takvu priliku uzeti te novce. Čekaju nas fondovi iz kojih možemo i hoćemo uzeti novce, te nas na neki način tjeraju da ih utrošimo s ciljem povećanja održivosti. To je nevjerojatna šansa. Mi u svom putu prepoznali tri resursa: prostor, ljude i vrijeme - i taj resurs ne smijemo potrošiti. Mi smo na vrijeme prepoznali da treba krenuti u tu priču. 

Održivost nije bila sexy, nije nitko za to znao. Jedni su govorili kako smo mi mali pa se možemo malo s tim “igrati”, dok su drugi govorili mi smo preveliki, čekaj da prođe sezona, pa još jedna, pa još jedna.. I što smo radili? Krali smo vrijeme. Krali smo vrijeme sebi i našim budućim generacijama. To košta. Što budemo više krali vrijeme, to ćemo skuplje platiti. Zato je ovaj zakon koji je sad donesen stvarno reformski. Ja sam 20 godinama na dužnostima u turističkoj zajednici - ovo je reformski zakon, ljudi. Ovo je sad stvarno šansa i nemojmo krasti vrijeme, jer krademo ga ne samo sebi, krademo ga i našoj djeci. I to je najskuplje zapravo što ćemo platiti ako nećemo sada ovo iskoristiti. Trenutno mislim da nema bolje prilike za nas kao zemlju, kao zajednicu, da iskoristimo ovo što imamo sada na pladnju. I ako ćemo zbog još malo prepotentnosti i pohlepe to propustiti, to ćemo skupo platiti, i bit će jako skupo. Mi smo na vrijeme krenuli i naš trošak održivosti je podnošljiv."

Za kraj na temu koliko je tu optimizacija važna, Grula je istaknuo kako su ključne stvari - ekološka, ekonomska i socijalna održivost tj. postići optimum između tih elemenata.

"I to je ono što mi 20 godina pokušavamo. Nema savršenosti, ali postoje mogućnosti da to optimalno radite. Mi se vidimo kao laboratorij hrvatskog održivog turizma. Nudimo se. Dovoljno smo mali pa ako zeznemo, neće biti velikog zla, a u laboratoriju ponekad morate i pogriješiti - najveći izumi su ustvari iz greške nastali. Drugo, na području smo gdje možemo mjeriti, i mjerimo to što radimo. Upravo u destinaciji radimo mjerenje zadovoljstva lokalne zajednice. I to je ono što je ustvari održivi turizam. Ne samo nas turističkih djelatnika, ne samo onih koji direktno ili indirektno žive od turizma - to su dionici - nego široke lokalne zajednice. Ako postignete to, onda ste održivi. Bez zadovoljstva lokalne zajednice nema uspjeha.... Ali da biste znali dal su stvarno ljudi zadovoljni, morate ih pitati, morate ih anketirati, morate to raditi stručno na znanstvenoj osnovi. Mi ćemo sebi kao prvi cilj u našem planu održivosti napisati: povećati zadovoljstvo lokalne zajednice turizmom za 10 posto u odnosu na 2023. godinu." zaključio je Grula. 

Kao resume svega mogu istaknuti par ključnih elemenata: poslovni procesi, planiranje, upravljanje, strateški razvoj, mjerenje, sinergija, komunikacija sa svim dionicima, ljudi. 

Da turizam je kompleksan, utječe na razne faktore u destinaciji, veže horizontalno i vertikalno razne industrije i zato je ključan strateški razvoj i upravljanje. Netko se mora baviti upravljanjem - a to je uloga turističkih zajednica.  I zato su turističke zajednice važne. Naravno ne u trenutnom obliku i formi kao što je trenutno u Hrvatskoj, nego ih treba ojačati i profesionalizirati. Ako naravno želimo ubrzati razvoj. To je jednostavno logična poslovna odluka iz bilo kojeg aspekta današnjeg poslovanja. 

P.S. I u hotelijerstvu Međimurje kroz Terme Sveti Martin ima benchmarking za sve hotelijere, i to u domeni održivosti i povezivanja s kratkim nabavnim lancima te cijelom destinacijom. Moguće je povezati poljoprivredu i turizam te isto tako zapošljavati lokalno stanovništvo tijekom cijele godine. Kao i u slučaju kuća za odmor koje vode domaćini, a koje su preko 200 dana popunjene.