HR
Zašto globalno "nitko" ne zna da je dalmatinski pas iz Dalmacije? Ili da je kravata nastala u Hrvatskoj?
Zato jer mi nismo ti koji pričaju vlastite priče. A kad ih ne pričaš, netko drugi ih uzme ili prisvoji.
To je naša obaveza, neće naše proizvode i priče brendirati te promovirati netko drugi.
I zato otvorenje Kuće dalmatinskog psa u Šibeniku i Muzeja fjake u Splitu nisu samo još dva turistička proizvoda. To su više od projekata, to su alati i pojmovi za brendiranje i diferencijaciju. Jer riječ je o dva pojma koje svijet poznaje, prepoznaje i koristi, ali ih mi do sada nismo znali ispričati vlastitim riječima.
Dalmatiner je globalna ikona. Fjaka je stanje duha s natruhama mediteranske filozofije života. Oba fenomena duboko su ukorijenjena u hrvatski prostor, u način života, u ritam Dalmacije. No desetljećima su ta značenja odlazila ili bolje rečeno: bila "preoteta", jer mi nismo biti naratori. Umjesto da ih ispričamo, prepustili smo ih drugima.
Kada turizam počne pričati priče koje već postoje, pogotovo ovakve globalno prepoznate brendove, ikone, pojmove... tada počinjemo graditi turizma iznutra. Onako kako je to i prirodno i logično. Jer mi smo i moramo biti naratori naše priče.
/// Kuća dalmatinskog psa u Šibeniku: Hrvatska vraća svoj glas globalnoj ikoni
/// Otvoren Muzej fjake - dalmatinski zen koji mora postati turistički proizvod
Upravo zato su ova dva projekta vrijedna više od ulaznice i suvenira. Oni su iskorak prema artikuliranju vlastitog identiteta, koji je temelj brendiranja.
Kao što Božo Skoko ističe: "nije stvar u nedostatku sadržaja, nego u nedostatku hrabrosti i svijesti da smo mi ti koji sadržaj moramo interpretirati."
Fjaka, kao ni kravata, ni dalmatiner, ni Penkala, ni Vučedolska kultura - nisu samo baština, oni su platforme za identitet, za iskustvo, za turizam.
Kao što sam pisao u članku još 2017. godine o našim "zaboravljenim" inovatorima, dok svijet nosi kravatu i koristi penkalu - mi i dalje šutimo o tome da su to naši ljudi, naši izumi, naši glasovi. A turizam kao i brnediranje je komunikacija.
/// Zašto se sramimo Tesle, Penkale, Vrančića i svih drugih naših inovatora?
/// Knjiga "Kakvi su Hrvati" obavezna je lektira za sve trenutne i buduće turističke djelatnike
Ako gledamo kroz prizmu turizma definitivno dovoljno ne poštujemo niti cijenimo svoju kulturu, povijest i naslijeđe, naprotiv kao da je se sramimo. Paradoksalno, to je upravo naš najjači adut. Motiv dolaska nije smještaj, nego turistička destinacija. Turistička destinacija mora početi poštivati svoje običaje, kulturu, identitet i upravo to ponuditi gostima kao glavni turistički proizvod. To je smisao turizma, doživjeti i upoznati nove kulture i načine življenja.
Svaka regija ima toliko nevjerojatnih autohtonih priča. Toliko smo različiti po regijama, da svaka regija ima drugačiji jezik, glazbu, hranu, kulturu i način života - od Dalmacije, otoka, Istre, Kvarnera, zagorje, Međimurja do Slavonije.
Poštujmo sami sebe jer jedino tako će nas poštovati i drugi.
Kada to shvatimo i posložimo, napokon moramo biti i prodavati ono što jesmo - Istrijani, Dalmatinci, Slavonci, Međimurci, Zagorci, Ličani…Budimo to što jesmo - Hrvati. To je priča koju moramo ispričati i to treba biti naš glavni turistički proizvod. Temelj i baza.
Na kraju svega sve to moramo lijepo upakirati i početi pričati naše autohtone i vjerodostojne priče. Turizam se sastoji od emocija, doživljaja i priče. Pričajmo priče, priče o Tesli, kravatai, fjaki... Dubrovnik nije King's Landing, nego Dubrovačka Republika.
Baština nije samo što je bilo, nego što iz toga znamo napraviti danas u modernoj komunikaciji. To su već odavno shvatili privatni projekti poput Muzeja iluzija ili Muzeja prekinutih veza koje su upravo zbog jake narativne interpretacije postale međunarodne franšize i brendovi, dok su kod nas često još uvijek u kategoriji “zanimljivosti”. Iako se isti ne vežu na našu baštinu ili način i kulturi života.
S druge strane, suštisko pitanje je: želiš li vidjeti i doživjeti kopiju Toskane ili pravu Toskanu? Naravno, original.
Hrvatska ne mora izmišljati priče, dovoljno je da počne pričati one koje već žive među nama.
Kuća dalmatinskog psa i Muzej fjake pokazuju kako turizam ne počinje s tablicama, nego s identitetom. A autentičnost nije trend nego temelj, dok je interpretacija alat koji nas povezuje sa svijetom kroz brendiranje.
I zato, umjesto pitanja “što još trebamo izmisliti?”, vrijeme je da pitamo: što smo sve zaboravili ispričati?
