Kada su gosti iz Zagreba stigli u Kuću za odmor Malia na obroncima Bilogore, domaćin Ivan Milodanović ispričao im se jer nije stigao pospremiti drva koja su ostala na parkiralištu. Iako ima parking na kojem stane šest do sedam vozila i bilo je više nego dovoljno mjesta za parkiranje. Umjesto prigovora gosta, dočekalo ga je pitanje koje nije očekivao.
„Bila je to obitelj iz Zagreba koja živi u stanu. Ispričao sam im se zbog drva, a oni su me pitali mogu li im dati sjekiru kako bi ih sami nacijepali i pospremili. Rekao sam im da stvarno nema potrebe za tim i da ne dolazi u obzir da gosti cijepaju drva, ali oni su baš inzistirali. Kako su mi objasnili, za njih je to bio doživljaj, prilika da rade nešto što inače nemaju priliku i da na taj način osjete život u prirodi“, prisjeća se Milodanović kroz smijeh.
Za njega je to bila svakodnevna obveza koju nije stigao obaviti, a za goste nešto sasvim drukčije od svakodnevice u velikom gradu. Nisu tražili dodatnu turističku aktivnost, organizirani program ni posebno osmišljen doživljaj. Jednostavno su poželjeli raditi nešto što inače nemaju priliku.
Ta mala epizoda možda najbolje opisuje koliko različita mogu biti očekivanja gostiju i koliko je važan domaćin koji ih zna prepoznati.
Upravo na takvom odnosu s gostima Ivan Milodanović i njegova supruga već desetak godina grade priču Kuće za odmor Malia u Čepelovcu, nedaleko od Đurđevca, koja danas nosi oznaku Local Host Hrvatske turističke zajednice.
A njihova priča o turizmu zapravo je počela sasvim slučajno.
Kako gostu ponuditi razlog za dolazak u destinaciju koja nema more?