Paušalni porez na turistički krevet u domaćinstvu i učinci povećanja poreza

"Jedinicama lokalne samouprave u interesu je poticati legalan najam nekretnina turistima, osobito onih koje su izvan legalnog sustava, a to mogu samo poticajnim mjerama. Podizanje poreznog opterećenja ne spada u poticajne mjere." naglašava Nedo Pinezić, a svoje teze je i argumentirao. 

Nedo Pinezić: Paušalni porez na turistički krevet u domaćinstvu i učinci povećanja poreza

1.Porez na turistički krevet se sastoji od :

1. Poreza na dohodak od iznajmljivanja turistima
2. Turističke pristojbe
3. Turističke članarine

- Minimalni iznos paušalnog poreza na dohodak po krevetu može iznositi 19,91 eura, a najviše 199,08 eura

- Minimalni iznos paušalne turističke pristojbe po krevetu može iznositi 46,45 eura a najviši 132,72 eura

- Turistička članarina po krevetu iznosi 5,97 eura

Kad govorimo o porezu na uslugu smještaja u domaćinstvu onda govorimo o zbroju ova tri paušalna davanja.

2. Razlika u lokalnim davanjima rezidenata, stanovnika jedinice lokalne samouprave i nerezidenata kada i jedni i drugi imaju registriran, kategoriziran, smještaj u domaćinstvu u istoj jedinici lokalne samouprave

Rezidenti uplaćuju porez na dohodak od nesamostalnog rada (plaće) ili samostalne djelatnosti u proračun JLS u kojoj imaju prebivalište svakog mjeseca u godini u iznosu (prosjek) od 117 eura (1.404,00 eura godišnje) i "porez na krevet" koji je do ove godine iznosio (prosječno) 100,00 eura po krevetu.

Nerezidenti porez na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti NE plaćaju jedinici lokalne samouprave u kojoj imaju registriran, kategoriziran smještaj već u onoj JLS u kojoj imaju prijavljeno prebivalište odnosno gdje je njihov životni centar (porezna definicija neovisno u Hrvatskoj ili inozemstvu). Oni plaćaju također (prosječno) 100,00 eura po krevetu u proračun lokalne JLS, i u sustav turističke zajednice gdje na lokalnoj razini ostaje oko 65% iznosa od oba davanja.

3. Što plaćaju nerezidenti koji nemaju kategoriziran smještaj već su vlasnici takozvanog nekomercijalnog turističkog smještaja (stanovi za odmor) ?

Vlasnici nekomercijalnih turističkih kapaciteta plaćaju komunalni "porez na vikendice" koji može iznositi minimalno 0,6 eura, a maksimalno 5 eura po metru kvadratnom stambene površine, odnosno korisnog prostora. Prosječno je to 100 četvornih metara i prosječan iznos kojega će utvrditi JLS bit će ne gdje oko 3,5 eura po četvornom metru. To je ukupno oko 350,00 eura godišnje.

Osim toga vlasnici takvog smještaja i članovi uže obitelji plaćaju u paušalnom iznosi 10 eura po osobi godišnje za turističku pristojbu. Prosjek je 4 osobe pa iznosi 40,00 eura godišnje. Svi posjetitelji takvih stanova koji nisu članovi uže obitelji i ne plaćaju paušalnu turističku pristojbu u iznosu od 10,00 eura po noćenju, trebaju (trebali bi) plaćati turističku pristojbu u iznosu od 1,5 eura po noćenju.

4. Porez na nekretnine kojega plaćaju stranci, građani iz nekih EU zemalja odnosi se i na imovinu (nekretnine i pokretnine) koje imaju u Hrvatskoj.

Taj se porez uplaćuje prema mjestu prebivališta, odnosno životnog centra, a ono je za nerezidente, strance u gradu, općini i zemlji iz kojih dolaze. Nerezidenti u Hrvatskoj plaćaju samo "porez na vikendice". Hrvatski građani (još) ne plaćaju porez na imovinu (porez na nekretnine).

5. Vlasnici praznih stanova

Vlasnici praznih stanova (kojih u Hrvatskoj ima oko 200.000), trebali bi plaćati porez na vikendice i to je sve.

6. Najveći doprinos lokalnoj ekonomiji i lokalnim porezima

Najveći doprinos lokalnoj ekonomiji daje stanovništvo jedinice lokalne samouprave koje pored dohotka od nesamostalnog rada (plaće) stječe i dohodak od iznajmljivanja smještaja turistima.

Taj dohodak se troši za potrebe kućanstva u lokalnoj samoupravi i time se stvara veća potražnja za proizvodima i uslugama pa se stvara i potreba za većim zapošljavanjem. Svaka zaposlena osoba zbog povećane potražnje proizvoda i usluga opet plaća porez na dohodak koji je najznačajniji proračunski prihod JLS.

Također i turisti koji borave u smještaju u domaćinstvu povećavaju potražnju pa tako potiču dodatna zapošljavanja i novi porez na dohodak. Jedna prosječna domicilna obitelj iz plaće uplaćuje godišnje na ime poreza na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti u proračun JLS 2.800 eura. Ako iznajmljuju dva četverokrevetna apartmana turistima onda plaćaju još dodatnih 800,00 eura godišnje.

S ostvarenih 60 dana popunjenja uprihoduju bruto 9,600 eura. 50% tog iznosa su troškovi (porezi i ostalo) a značajan dio troškova otpada na potrošnju vode (lokalno komunalno društvo), zbrinjavanje otpada (lokalno komunalno društvo), čišćenje, održavanje, pranje posteljine (lokalni servisi za čišćenje), troškovi posredovanja (lokalne turističke agencije)…

Turisti iz tih apartmana, njih 8 x 60 dana ostvaruju 480 noćenja, a van smještajna potrošnja po noćenju (osoba/dan) iznosi prosječno 70 eura (hrana, piće, izleti, atrakcije, kupovina, suveniri …), što dodatno donosi 33.600 eura prihoda za lokalno pružene usluge.

Iza tih usluga stoje ljudi koji primaju plaću i plaćaju porez na dohodak (na plaću) koji također ide u proračun JLS. Djeca lokalnog stanovništva idu u vrtić i školu u istoj JLS, zbog čega se zapošljava potrebno osoblje…

7. Zaključno

Svaka dodatna porezna presija koja bi iznajmljivanje smještaja turistima od strane lokalnog stanovništva činila to neisplativim, dovela bi sljedećih scenarija:

• Dugoročno iznajmljivanje nekretnine nerezidentima
• Dugoročan najam stana trgovačkom društvu
• Prodaju nekretnine nerezidentima
• Čuvanje vrijednosti novca u "praznom" stanu…

Opcija najma stana hrvatskim podstanarima najmanje je izgledna zbog visokih rizika od nepoštivanja ugovora, stvaranja visokih troškova, mogućnosti gubitka prava raspolaganja vlastitom nekretninom na duži rok itd. Sve to zbog loše zaštite prava najmodavca.

Socijalno stanovanje je i inače u ingerenciji jedinica lokalne samouprave u svim razvijenim zemljama. Beč je najbolji primjer takvog angažmana.

Jedinicama lokalne samouprave u interesu je poticati legalan najam nekretnina turistima, osobito onih koje su izvan legalnog sustava, a to mogu samo poticajnim mjerama. Podizanje poreznog opterećenja ne spada u poticajne mjere.

Autor: Nedo Pinezić, nedopinezic.com