TURIZAM DANAS: Tri ključna pitanja i moguća odgovora

Europski relativni neuspjeh s cijepljenjem odgovarajućim vakcinama za Covid-19 i u odgovarajućem postotku procijepljenosti stanovništva naprosto – brine. I to više nego što se u prvi mah činilo. Naravno...

Europski relativni neuspjeh s cijepljenjem odgovarajućim vakcinama za Covid-19 i u odgovarajućem postotku procijepljenosti stanovništva naprosto – brine. I to više nego što se u prvi mah činilo. Naravno nas sve zanima u fokusu hrvatskog turizma.

Što nas je sve to u konačnici naučilo? Tri stvari.

U se i u svoje kljuse!

Prva koju smo više puta učili, a još uvijek nismo poput polaznika pačje škole i naučili, glasi po narodski: ”Uzdaj se u se i u svoje kljuse!”

Europska perspektiva ipak ne uvažava sve EU članice na jednaki način. Ono što danas de facto gledamo jest Europa ili EU različitih brzina. Razvojnih, kulturoloških i od sada zdravstvenih. Ili ako vas ne boli duševno – jasna podjela na Male i Velike. U kojoj Mali uvijek prođu kao – Mali.

Ono što meni nije jasno jest da EU solidarnost igra jedino kad treba izvući EU novac. Tada su svi jedinstveni da europske ”pare” treba uzeti i to čim više. I tu je izražen najveći stupanj ”zajedništva”. Kad treba zaštiti EU stanovništvo i podijeliti cjepivo, zajedništvo se rasprši poput mjehurića od sapunice. Svatko nastoji makijavelistički (znate ono staro: cilj opravdava sredstvo) da dobije čim više za svoje i nije ga briga uopće za drugog. Posebice za Male.

Budući da je turizam jedna od naših ključnih gospodarskih djelatnosti, vrijeme je da skinemo bijele rukavice i odigramo svoju nacionalnu igru i nabavimo nekoliko milijuna doza pod naznakom – ”neodloživo i odmah”.

Nije više vrijeme za gledanje i pjesmu nekad davno popularnog kvarteta 4 M  ”Idem i ja?” uz EU refren ”Ne, ti ne!” Jedina je formula ” Cijepiti, cijepiti, cijepiti!” U protivnom, dogoditi će nam se da ćemo teško ući u ovogodišnje ”turističko zeleno” kad bude trebalo u lipnju, srpnju, kolovozu i recimo rujnu.

Ključni fokus nacionalne turističke taktike za 2021. i time pripremu za 2022. u naredna dva mjeseca je ”Croatia – safecation”. Oliti: ”Hrvatska – sigurna destinacija”.

Inače, bacamo sada ”pare” za turističku promociju u bunar.

Uz cijepljenje u svim dobnim skupinama s prioritetom bez iznimke za sve koji u turizmu rade (koliko se može razumjeti, u Izraelu je procijepljeno 60 – 70 % stanovništva, sada prilaze cijepljenju dobnih kategorija  od 12 do 16 godina) nužno je dosljedno, a ne samo komunikacijsko provođenje sigurnosnih protokola, koje smo među prvima upravo na ovome portalu promovirali.

Moram iznova upozoriti da je nužno početi implementirati uz dosad primjenjivano od sada pa nadalje i sofisticiranije tehnologije dezinficiranja (kao što su UV-C roboti) u svim prostorima u kojima gosti borave.  Ako smo se složili barem u činjenici da se Covid-19 prenosi ipak najčešće zrakom tada viruse treba u zraku i neutralizirati. Krpe i dezinficijensi rješavaju na ravnim površinama samo jedan dio. Te složenije tehnologije nešto koštaju (ne previše u odnosu na konačni učinak), ali će koštati puno više kad se žarišta, ne daj Bože ponovo pojave.

Novi odnos prema starom prostoru 

Drugo, pandemije raznih vrsta, više ili manje raspršene u našem životnom okruženju, blizu su da radi našeg odnosa prema prirodi postanu naša svakodnevica i ubuduće, željeli li to priznati ili ne. Bez obzira što još prostora za razvoj turizma ima (primjerice otoci, Lika, Slavonija) nužno je da naš turizam počne stručno i djelatno razvijati održive scenarije i modele daljnjih ciklusa.

Odnosno davati stručne i ničijim sitnim interesima kontaminirane odgovore na jasna pitanja kao što su: ”Koji tip turizma želimo? Za koji tip sadašnjih i budućih gostiju? Kako pripremiti za to domaće stanovništvo i domaće gospodarstvo?”

Ako mislite da za to nema vremena u ovim trenucima dok nam je, slikovito rečeno, ”glava pod vodom”, debelo griješite. Mi na ovim prostorima nikad nemamo vremena za ništa i tada sami pojedemo svoje vrijeme kao danas najdragocjeniji resurs te u konačnici platimo najveću moguću cijenu. Onima koji o tome razmišljaju na vrijeme i povlače u prvom trenutku nevidljive, a potom samo za neznalice itekako jasne i dalekosežne poteze.

Korištenje sadašnjih prostornih resursa treba postati smisleno, dugoročno i održivo.

To ne znači gradnju pod svaku cijenu niti sprečavanje te gradnje također pod svaku cijenu.

Nema očuvanja prirode bez scenarija i modela pametnog i održivog razvoja. Jer prostor, koji se ne projektira i potom ne održava, prije ili kasnije bujicom nekontroliranog i neumjerenog ulaska ljudi postaje brzo – antiprostor.

Primjerice govori se o kulturi automobila na pogon električnim baterijama. Fine, nagradno pitanje glasi: gdje mislimo pohranjivati električne baterije kad istekne rok njihova trajanja?

Cijeli naš turistički sektor, rascjepkan po nizu što manjih što većih općina, pati od sindroma učinkovitog odlaganja otpada. Počesto smo i svjedoci pravih ”ratova” i ”bildanja mišića” između lokalnih zajednica pod egidom: ”Neće tuđe smeće na moje lokalno odlagalište!”

Umjesto da svrsishodnim i unaprijed osmišljenim procesima ta i takva odlagališta pretvorimo u okolišno i poslovno održive pogone recikliranja (tzv. cirkularna ekonomija) odnosno proizvođače nove energije i usput rečeno i zaposlenosti, povjeravajući nadzor nad njihovim upravljanjem predstavnicima domaćih zajednica. To ujedno znači i demokratično otvaranje prostora za lokalne tvornice solarne energije doslovce ”na svakom krovu” ili pak lokalne vjetroelektrane na svakom OPG-u sprečavajući unaprijed energetske monopole i makinacije poslije kojih se vuču repovi po medijima i sudovima. Koliko učinaka samo jednim potezom! Odgovornom pameću prije svega.

Novi mindset

Treće je – novi turistički mindset odnosno način promišljanja i isporuke turističkih obećanja na svim destinacijskim razinama. Podsjetilo me na to moje sudjelovanje s temom ”Iznajmljivači i Novo Različito” na webinaru za iznajmljivače na Lošinju u organizaciji ureda TZ Malog Lošinja i agilnog direktora Dalibora Cvitkovića te na prijedlog ovog portala. 

Želeći da pionirski otvorim neke teme obrazložio sam da u Novom Različitom iznajmljivači trebaju nužnu i istodobnu cjelovitu tranziciju u pisce scenarija priča za goste, komunikatore i predavače, empatične ali nenametljive domaćine, lokalne destinacijske 24/7 savjetnike (concierge-e ), vodiče ili osobne pratitelje za posebne izlete, analitičare novih turističkih niša, obiteljske prijatelje gostiju i u konačnici neformalne šefove svoga kluba, čitaj: plemena, koji sa članovima svoga kluba ili plemena održavaju redovitu komunikaciju tijekom cijele godine. Da ne bude zabune – sve u jednoj osobi. To vrijedi i za sve ostale profesionalne djelatne segmente u turizmu.

Da, u konačnici nužno je odbacivanje starog (destinacijski autizam) i uvođenje novog (destinacijska sinergija & solidarnost).

Nije moguće? Neostvarivo?

Dok na besplodne i beskonačne rasprave na razini općina i gradova tipa ”što će reći Šime, a što misli Ive” trošimo vrijeme, ponavljam se namjerno, kao naš najdragocjeniji resurs, tzv. Veliki momci (Big guys) primjerice Richard Branson (Virgin Galactic), Jeff Bezos (Blue Origin)  i Elon Musk (SpaceX) razvijaju svoje programe svemirskog turizma. Ne zaostaju ni sile izvan angloameričkog kruga. Kina razvija korak po korak i to u raznim modalitetima i izvan fokusa šire  svjetske javnosti svemirske letjelice za 20 putnika, a Rusija je bez ikakvog nećkanja naplaćivala i naplaćuje zapadnim tajkunima ”svemirsku sjedalicu” u svojim svemirskim brodovima i na orbitalnim stanicama u ”višednevnim svemirskim turističkim aranžmanima” za 20 do 50 milijuna dolara. Po osobi naravno. Pa tko voli nek’ izvoli. 

Ne izgledaju vam onda sve te  naše zemaljske da ne kažem prizemne domaće destinacijske rasprave u srazu sa nesagledivim nadzemnim prostranstvom svemira kao nove destinacije – besmislene?

Povezane vijesti:

Hrvatski HR English EN