Utjecaj i reperkusije COVID-19 krize na destinacije zaštićenih prirodnih područja

Kako COVID-19 kriza utječe na destinacije zaštićenih prirodnih područja teme je novog zajedničkog stručnog rada stručnjaka s Instituta za turizam, dr.sc. Izidora Marković Vukadin, dr.sc. Hrvoje Carić i mr.sc.biol....

Kako COVID-19 kriza utječe na destinacije zaštićenih prirodnih područja teme je novog zajedničkog stručnog rada stručnjaka s Instituta za turizam, dr.sc. Izidora Marković Vukadin, dr.sc. Hrvoje Carić i mr.sc.biol. & mag.agr. Roman Ozimec

Sama pojava Korona virusa neposredna je posljedica promjena korištenja zemljišta (krčenje šuma, fragmentacija staništa i rastuća poljoprivreda povećavaju kontakte između ljudi i drugih životinja) koje su ključni pokretač nastajanja zoonotskih bolesti, ističu autori u samom uvodu te naglašavaju kako zaštićena područja i zakoni o zaštiti okoliša moraju biti dio naše globalne strategije za smanjenje ili sprječavanje budućih epizoda bolesti.

Uslijed COVID -19 pandemije, turizam u svim tipovima destinacija je u fazi stagnacije ili pada, kao i u destinacijama zaštićenih prirodnih područja koja u suštini predstavljaju prostor za boravak u zdravom okolišu sa smanjenom socijalnom interakcijom.

S druge strane svakodnevno svjedočimo relativno intenzivnom korištenju urbanih zelenih površina u kojima nije moguće postići jednaku razinu socijalnog distanciranja. Navedeno govori da ljudi imaju intenzivnu potrebu za boravkom u prirodnom okolišu, te će se smanjenjem restrikcija potražnja za boravkom u prirodi preliti i u ostala prirodna područja van urbanih i suburbanih područja.

Foto: NP Plitvice

Stavovi i razmišljanja o smanjenju korištenja zaštićenih područja uslijed pandemije su izrazito podijeljeni. Jednu skupinu predstavljaju znanstvenici i stručnjaci koji ističu važnost primarnih funkcija zaštićenih područja; očuvanje vrsta i bioraznolikosti, održavanje usluga ekosustava i zaštitu divljine, dok druga skupina zastupa mišljenje da uslijed smanjenja pritiska na zaštićena područja, te uslijed intenzivnog smanjenja posjećivanja u njima, dovodi do pitanja financiranja.

Naime, na globalnoj razini uočljiv je trend smanjenja financiranja iz državnog proračuna, kao i ostalih javnih izvora, uz paralelno povećanje naplate ulaznica, edukativnih i rekreacijskih programa i ostalih sadržaja u zaštićenim područjima.

U konačnici važno je istaknuti da manjak financiranja, može uzrokovati smanjenje broja zaposlenih, što bi posredno utjecalo na povećanje aktivnosti u sferi krivolova i ilegalne siječe šuma, ilegalno odlaganje otpada, branje endemskog bilja i slično. Može se zaključiti da vrijednost turizma u generiranju prihoda za nacionalne parkove i parkove prirode za obavljanje djelatnosti konzervacijskih znanosti postaje ovom krizom očigledna.

Trenutna situacija bi trebalo olakšati komunikaciju s dionicima svihkrajnosti razmišljanja te potaknuti kompromise za održivi, odnosno „srednji put“ eksploatacije prirode u turizmu.

U smislu navedenog važno je razmatrati kada i u kojem obliku će se turizam ponovo vratiti u zaštićena područja.

Intenzivan turizam i posjećivanje koji je unazad zadnjih desetak godine izrazito zaživio u nekim našim zaštićenim područjima (Plitvička jezera, Krka, Lokrum, Kornati, itd.) je sam po sebi masovan i neadekvatan u prvoj fazi oporavka turizma zaštićenih područja, jer ne osigurava socijalnu distancu (koja će zasigurno biti jedan od važnih sigurnosnih aspekata destinacije prilikom odabira), te ponovo zanemaruje primarne funkcije zaštite.

Stoga je važno sagledati sadašnju krizu kao priliku za primjenu postojećih strategija i planova , ali i „ reset“ turizma zaštićenih područja, s izletničke forme turizma zaštićenih područja, na suštinski ekoturizam, naglašavaju autori.

Ovo predstavlja posebnu priliku za pomak prema većoj kvaliteti proizvoda i usluga, posebno s aspekta interpretacije prirodne baštine, koja nosi nova zapošljavanja te prihode. 

U tom smislu potencijal predstavljaju selektivne vrste turizma i aktivnosti zasnovane na interpretaciji znanosti i baštine, kao što su specijalizirane vođene ture, posjetiteljski info centri i lokaliteti, te volonterski i obrazovni turizam, koji uključuje samog turista u procese učenja i istraživanja 

Foto: NP Krka

U konačnici, treba istaknuti i mogućnost rasterećenja osnovnih turističkih atrakcija kroz diverzifikaciju ponude i prostornudisperziju posjetitelja.

Za kraj autori se pitaju može li se očekivati promjena razvojne paradigme u kojoj je do sada bio dominantni diskurs rasta s negativnim eksternalijama ili će s prvom boljom sezonom ili kvartalom sve biti vraćeno na staro?

Ovo je posebno važno za Hrvatsku koja u brojnim desetljećima do sada učinkovito bježi od uspostave meritornosti znanja, informiranog planiranja i upravljanja te održivog korištenja prirodnih, ljudskih i prostornih resursa, zaključuju autori.

Cijeli rad svakako pročitajte u prilogu.

PRILOG: Utjecaj i reperkusije COVID-19 krize na destinacije zaštićeni h prirodnih područja / Izidora Marković Vukadin, Hrvoje Carić & Roman Ozimec:

Povezane vijesti: