Tjedni osvrt: Realnost, percepcija i ono između

Turizam raste i brojke to potvrđuju.

No raste li i osjećaj da sve ide u dobrom smjeru?

Prema eVisitoru, Hrvatska je u prvih šest mjeseci 2025. ostvarila 7,5 milijuna dolazaka i 29,3 milijuna noćenja - rast od 4% u dolascima i noćenjima.

Financijski, HNB navodi da je u prvom kvartalu zabilježeno 865,5 milijuna eura prihoda od stranih turista, što je rast od 6,65% u odnosu na prošlu godinu. U kontekstu globalne nesigurnosti, to je sjajan rezultat.

No i dalje ostaje pitanje: za koga turizam raste? Koliko i dalje možemo rasti? Iako su podaci za prvih šest mjeseci, dakle predsezonu, što je i bio strateški cilj da upravo ojačamo pred i podsezonu. 

I raste li on i kvalitativno, a ne samo kvantitativno? Također, imamo i jedan "apsurd": Turizam raste na papiru, ali gdje su ti gosti koje nitko ne vidi, a svi bi ih trebali osjetiti? Barem prema izjavama ljudi s terena, od Dubronvika do Pule gdje je nartiv kako gostiju ima manje. 

No jedno je sigurno. Realnost i percepcija su dva različita pojma: turizam ne pada, nego raste. 

U tom smislu, aktualna kampanja Baleara koja turistima postavlja pitanje "Jeste li odgovorni?" nije tek PR poruka, već poziv na suživot. Bar bi trebao biti, iako se na Balearima upravo bore protiv izrazito velike turistifikacije i negativnih aspekata turizma, tako da je ovo tek prvi korak prema cilju koji bi trebao biti balans između turizma i kvalitete života lokalnog stanovništva. 

"Turizam nije sam sebi svrha, nego zajednički prostor”, poruka je i mantra o kojoj moramo razmišljati. Ne turisti, nisu oni "problem", oni su se samo odazvali našem pozivu da nas posijete. Problem je kao i uvijek u upravljanju. 

Ova potez Baleara je dobar smjer i pokušaj postavljanja nove norme ponašanja i percepcije, što je dobar signal tržištu i jedan iskorak, jer se ipak radi o poruci same destinacije. 

S druge strane, u Pragu su lokalci nogometnom utakmicom protiv Airbnb tima doslovno zaigrali na terenu obrane identiteta grada. Poruka je jasna: grad nije kulisa, nego mjesto života. 

Na kontinentu sve više sadržaja nastaje ne za turiste, nego za lokalno stanovništvo, a gosti to prepoznaju. Turizam ondje nije cilj, već posljedica kvalitetnog života. U tom kontrastu između sezonskog turizma i onoga što traje 365 dana, krije se i odgovor na pitanje kako razvijati turizam: turizam na kontinentu je u ulozi dodane vrijednosti, a ne primarna svrha.

U digitalnom prostoru, brojke ne miruju - online rezervacije rastu diljem EU. 

U prvom tromjesečju ove godine gosti su u Europskoj uniji u kratkoročnom smještaju rezerviranom preko online platformi Airbnb, Booking ili Expedia ostvarili 129,6 milijuna noćenja. To je godišnji rast od 4,8 posto te čak 34,5 posto u odnosu na prvi kvartal 2024.

Za cijelu prošlu godinu na vrhu je opet Andaluzija, a na drugom mjestu je Jadranska Hrvatska. 

Turizam se gradi iznutra 

Turizam nije ni čarobni štapić ni sezonski dekor. Turizam je posljedica onoga što jesmo, kako živimo i koliko u to vjerujemo ili se samo radi o dobroj PR kampanji.

I zato nikad nije problem u tome što, recimo, dolasci rastu sporije, što sezona “kasni” ili što gosti “ne troše”. To je posljedica i signal s tržišta.

Problem je što još uvijek mislimo da će sve to doći samo od sebe. Da je dovoljno imati sunce, more i par slogan kampanja. U članku “Turizam se gradi iznutra” jasno je rečeno: ono što nudimo gostima prvo moramo stvoriti za sebe. 

Korijen izazova turizma je vidjeti turizam kao alat za bolji život, a ne samo kao priliku za brzi prihod. I zato je ključno upravljanje i naći najbolji balans. I tu je cijela Kvaka22. 

Da budem malo "gorko duhoviti ili ironičan", s jasnim kontrastom između turističkih uspjeha i svakodnevne realnosti lokalaca. Ili bar upozorenje da se ne dovedemo u takvu situaciju. Ako već nismo. 

• Dok brojimo dolaske, lokalni umirovljenici broje hoće li na pregled u bolnicu stići na vrijeme ili ostati zarobljeni u turističkoj koloni.
• Dok slavimo Decanter medalje, istarski vinari traže konobare iz Laosa ili Nepala.
• Dok vizualno brendiramo destinacije, grafičar seli u Irsku jer mu najam više pojede prihod nego "fontovi".
• Dok radimo kampanje za mir, turistima s terase trešti agregat s gradilišta koje “nije moglo čekati rujan”
• Dok pričamo o destinacijskoj “emociji”, lokalac prodaje zemlju jer ne vidi budućnost, osim u ležaljkama i check-outu.
• Dok pričamo o održivosti, jedini zeleni projekt u kvartu je ukrasna palma ispred apartmana.
• Dok pričamo o autentičnosti, jedini domaći proizvod u ponudi je sir iz uvoza – poslužuje se na maslinovoj dasci iz Jyska.

A može i ovako: 

• Dok pričamo o autentičnosti, negdje na brdu baka još uvijek kuha pekmez i ne zna da je upravo stvorila sadržaj vrijedan tisuću eura po noćenju.
• Dok brojimo dolaske, jedan mladi par u Slavoniji upravo je otvorio B&B s doručkom od stvari koje su do jučer nosili na tržnicu ili prodavali uz cestu.
• Dok pričamo o autentičnosti, konoba bez web stranice i dalje ima najviše povratnih gostiju.
• Dok pričamo o autentičnosti, negdje domaćin još uvijek zove gosta po imenu, a ne po broju rezervacije.
• A gospođa Ana iz zaleđa Biogrda na moru i dalje reže svoj sir pred gostima i svi se vraćaju, bez da znaju za Michelin.

Ako želimo da turizam bude održiv, autentičan i koristan, moramo ga početi graditi iznutra. Ne iz kampanje, nego iz zajednice. Ne iz brojki, nego iz svakodnevnog života.

Ili ono između brojki o dolascima i noćenjima. 

Autor: Goran Rihelj, hrturizam.hr

Svi članci i širi kontekst dostupni su na HrTurizam.hr. Ako i vama turizam znači više od sezonskog izazova, znate gdje je pretplata.