Iako to stalno ističem, možda je vrijeme da se zapitamo: tko zapravo upravlja našim turizmom?
Grad / destinacija? Sustav? Ministarstvo? Ili algoritam?
Dok većina gradova još uvijek broji noćenja, Helsinki već analizira emocije, tokove posjetitelja i održivost kroz DataLokki, svoju platformu koja u realnom vremenu povezuje promet, događanja, noćenja i zadovoljstvo lokalne zajednice. Grad doslovno misli, predviđa i upravlja na temelju podataka, a ne dojma.
Turizam nije “slučajnost”, nego poslovni proces koji se mjeri, planira i upravlja.
U međuvremenu, dok gradovi uče misliti, turistički sadržaj prolazi tihu revoluciju.
Expedia i druge globalne platforme dokazuju da turistički sadržaj prolazi kroz tihu revoluciju, jer algoritmi više ne prodaju kadar s dronom iz zraka, nego priču ili onaj osjećaj zašto bi netko došao.
Video više nije alat za “like”, nego je postao valuta pažnje i glavni pokretač odluke o putovanju.
AI može generirati kadar, ali ne i emociju. Upravo u toj razlici između autentičnosti i tehnologije krije se budućnost destinacijskog marketinga. Jer putnik ne traži samo mjesto, on traži razlog. Ili kako stalno ističem, motiv dolaska nije krevet, nego destinacija.
Ako Helsinki pokazuje kako turizam misli, onda nam istraživanje Expedia pokazuje kako turizam osjeća.
Na jugu Europe, priče o održivosti više nisu samo trend.
Njemački turisti, iako deklarativno “žele održivost”, još uvijek ne donose odluke prema toj logici. Iako većina Nijemaca tvrdi da im je održivost važna prilikom putovanja, istraživanja pokazuju da ta svijest tek rijetko prelazi u konkretno ponašanje.
I upravo u tojraskoraku između želja i odluka leži ključno pitanje za destinacije.
"Trenutno održivost još uvijek percipiramo kao „dodatak“ na ponudu, a ne kao dio standardnog paketa. Sve dok je tako, ponašanje neće slijediti vrijednosti." navodi dr. Wolfgang Günther, voditelj istraživanja iz Njemačkog instituta za turizam.
Za sektor turizma to otvara niz pitanja. Možemo li održivi proizvod predstaviti kao poželjan, a ne kao kompromis?
/// Njemački turisti žele održivost - ali to (još) nije presudno kod odabira destinacije
Dr. Harold Goodwin to je sažeo najbolje: “Održivi turizam nije cilj, nego proces. I ne mjeri se brojem etiketa, nego odgovornošću.”
Šibenik je to pretvorio u praksu. Projekt “Voda Malih Divova” dobitnik je svjetske nagrade za održivost jer spaja edukaciju, lokalnu zajednicu i simboliku vode kao izvora života.
U moru marketinških slogana, ovaj projekt ne prodaje priču - nego vraća smisao onome što turizam u svojoj suštini jest: briga, poštovanje i odgovornost prema zajednici.
Kampanja je, zapravo, pokazala ono što često zaboravljamo: da velike promjene u turizmu počinju s malim, ali dosljednim idejama. Jer održivost se ne gradi kroz projekte, nego kroz vrijednosti koje živimo svaki dan.
Kad smo već kod održivosti, čak i planinarenje, taj simbol slobode, postalo je tema održivosti.
Kako javlja European Tourism Observatory, sve je više rasprava o prenapučenosti, otpadu i komercijalizaciji prirode.
Planinarenje više nije bijeg nego je postalo industrija, s istim pitanjima kao i turizam na obali: gdje je granica između doživljaja i eksploatacije?
Kada ovce postanu turistički simbol
