Veliki udio turizma u BDP-u nije problem turizma

Turizam ne može biti jedini nositelj razvoja, niti je smisao turizma da bude sam sebi svrha, bez dodane vrijednosti. U trenutnoj izvanrednoj situaciji oko pandemije koronavirusa, često se u...

Turizam ne može biti jedini nositelj razvoja, niti je smisao turizma da bude sam sebi svrha, bez dodane vrijednosti.

U trenutnoj izvanrednoj situaciji oko pandemije koronavirusa, često se u medijskom prostoru imputira kako je veliki problem što turizam generira oko 20% BDP-a te se trebamo odmaknuti od razvoja istog.

No, uspjeh turizma i njegovog velikog udjela u BDP-u nije problem turizma, nego je to dokaz kako su druge industrije na niskoj razini.

Naravno, nije dobro da se država previše oslanja samo na jednu gospodarsku granu, pa tako i na turizam. Oprez je time dodatno veći jer je turizam podložan raznim vanjskim faktorima koje ne možemo kontrolirati, od lošeg vremena i potencijalno kišne ljetne sezone/godine (dodatno utjecaj globalnog zatopljenja), sigurnosnih pitanja (prijetnje od terorizma) pa tako i zdravstvene situacije, kao ove situacije oko širenja koronavirusa. Trenutno je, u globalnoj izvanrednoj situaciji gdje države zatvaraju granice i gdje su svi građani u kućnoj samoizolaciji, nažalost deplasirano govoriti o turizmu. Pitanje je kako se pripremiti za dan poslije koronavirusa, no o tome ćemo detaljnije uskoro.

Dakle, potrebno je razvijati i druge industrije, poglavito proizvodnju, a manje uslužne djelatnosti, kao i poticati što više izvoz. Nažalost, platit ćemo i plaćamo visoku cijenu što se desetljećima nismo tržišno razvijali, svjesna odluka nažalost, i sada će posljedice biti velike, te će biti puno teže i sporije se oporaviti. Slično je bilo i s globalnom recesijom, iz koje smo izašli među zadnjima, bar statistički.

S druge strane, niti jednom poduzetniku nije u interesu imati 60% ili više prihoda iz samo jednog izvora tj. kupca, te je uvijek potrebno gledati kako smanjiti ovisnost o jednom kupcu čime bi se smanjio poslovni rizik, ukoliko glavni klijent prekine suradnju iz nekog razloga. Tako i u slučaju turizma, potrebno je generirati rast drugih industrija kako bi se smanjio preveliki utjecaj jedne industrije u ukupnom BDP-u.

Logično, ukoliko se generira rast drugih industrija, smanjuje se postotak udjela turizma u ukupnom BDP-u. A upravo tu padamo. I zato je udio turizma u ukupnom BDP-u iznimno visok. No, opet to nije problem uspjeha turizma. Tako da bilo koja rasprava ili argument kako je to mana turizma je po meni bespredmetna. To nije problem turizma. Jer što bi takva konstatacija značila: Smanji broj turista i sezonu?

Problem turizma je niska turistička potrošnja pa time i ukupna zarada od turizma. Također, najveći problem je što imamo slabu dodanu vrijednost te da se potrošnja ne spušta dovoljno na lokalnu ekonomiju, nego se potiče uvoz, što je protiv same esencije turizma. Samo jedan plastičan primjer – zamislite koliko jedan otok Krk ili Rijeka ili Pula ima dnevnu/ mjesečnu potrebu za domaćim jajima? Radi se o stotinama tisuća jaja mjesečno, a koja nažalost ne dolaze iz lokalne ekonomija nego iz uvoza. Kolika je mjesečna potražnja Splitsko-dalmatinske županije za jajima? To je ključno pitanje u turizmu ako se želimo strateški i održivo razvijati!

S druge strane, pitam se gdje je u morskim destinacijama koje primarno žive samo od turizma potrošena ili reinvestirana zarada od turizma svih ovih godina? Gdje ako ne na bazičnu infrastrukturu, podizanje kvalitete života građana? Također, zašto nitko nije razmišljao da upravo jedan dio dobiti od turizma ne investira u razvoj neke druge industrije, upravo s ciljem smanjenja ovisnosti od turizma?

Turizam mora biti jedno od glavnih pogonskih goriva za razvoj proizvoda i usluga tj. industrije, prvotno kroz uspješan plasman u turističkom sektoru, pa širenjem na domaću ekonomiju s tendencijom na globalno tržište tj. izvoz. Turizam daje tu primarnu održivost, da tvrtke nisu ovisne i opterećene iz mjeseca u mjesec se baviti primarnih pitanjem preživljavanja, nego se mogu posvetiti rastu i razvoju. Jer kada nisi opterećen osnovnim preživljavanjem možeš se fokusirati na daljnji razvoj.

Dakle, turizam nije sam sebi svrha, pogotovo ako se kroz njega potiče uvoz i živi od čiste rente, no ako on generira dodanu vrijednost, onda bez turizma nije moguć niti takav razvoj.

Kao i na primjeru proizvodnje jaja gdje jedna destinacija na Jadranu ili županija ima dnevnu potrebu za desetke tisuća jaja. Upravo ta proizvodnja mora doći s domaćeg terena i ekonomije. Ali, ne kroz jednu veliku tvrtku/ industriju, nego kroz stotine malih OPG-a. Zato su nam potrebni klasteri, te planski i ciljani razvoj istih, uz potporu javnih institucija. U Hrvatskoj imamo apsurd, da smo kroz silne godine uložili milijarde kuna za “poticaj” poljoprivrede, a imamo nikada manju proizvodnju. Inače, riječ poticaj znači ili bi trebala značiti rast ili razvoj.

Tako bi na plastičnom primjeru proizvodnje jaja, imali na stotine OPG-a, tisuće zaposlenih – a koji bi svi imali bazične prihode od turizma i bili samoodrživi. Sigurno kako bi tada određeni vlasnici OPG-a razmišljali o danjem rastu i razvoju, diferencijaciji proizvoda i djelatnosti, pa bi tako neki dodatno krenuli u proizvodnju drugih grana. Neki bi investirali u ruralne kuće za smještaj kao dopunu poslovanju, drugi bi krenuli u proizvodnju vina ili maslinovog ulja, a neki bi razmišljali i o privlačenju EU sredstva kako bi podigli tehnologiju i proizvodnju na višu razinu s tendencijom izvoza.

I tako se priča širi, a svi primarno žive od turizma koji im je omogućio stabilne i održive prihode, te dao šansu za daljnji rast i razvoj. Kao recimo uništenje našeg obalnog prostora i glavnog resursa kroz divlju gradnju. A opet, ista ta neplanska gradnja nije pratila i razvoj osnovne infrastrukture, pa tako danas imamo izazove s osnovnim infrastrukturnim problemima.

Od preopterećenja električne mreže, kanalizacije, ispuštanja iste u more, problem s parkingom itd… I zato je turizam kompleksan, a dotaknuli smo se samo jednog segmenta kroz ovaj članak, i ne smije se razvijati po inerciji i stihijski jer su posljedice dugoročne i nekada teško ispravljive.

Turizam nije sam sebi svrha, a pogotovo nije platforma za poticanje uvoza, kao i što turizam ne može biti jedini nositelj razvoja. Dapače, upravo suprotno. Turizam mora biti platforma za dodanu vrijednost. 

Zaključno, veliki udio turizma u ukupnom BDP-u, nije problem turizma, ali svakako je države.

Povezane vijesti: