Sjećate se ribarskih fešti? Red svježe ribe, pa čaša dvije domaćeg vina, “šušur” na rivi i zvukovi klapa?
Zašto su nestale? Zar nije to održivi turizam. Lokalno i autohtono. To turisti žele čuti, doživjeti i degustirati. Zato i putujemo, da doživimo nešto novo, drugačije i prvenstveno autohtono.
Ne znam zašto su klasične ribarske fešte praktički nestale iz naših destinacija. Treba ih vratiti kao i prije, samo je potrebno napraviti "fine tuning" u organizaciji i produkciji.
To je duh Mediterana i morskih gradova, koji su uvijek bili vezani uz more i ribu. To je samo po sebi održivi turizam, jer je sve lokalno i autentično. Ribarske fešte su ustvari preteče današnjem modernom konceptu street fooda sa svježim plodovima mora.
Upravo Vrsar je zadržao i unaprijedio ribarsku feštu koje je postala mjesto susreta tradicije i održivosti suvremenog turizma. Priča koja traje već 30 godina, no sada u jednom novom modernom ruhu, ali opet s tradicijom koja je glavna tema.
Kao i brendovi na tržištu, tako i turističke destinacije, proizvodi i manifestacija imaju svoj životni ciklus.
Životni ciklus proizvoda je koncept koji prikazuje "proces starenja" proizvoda, od trenutka kada proizvod izlazi na tržište do trenutka kada se proizvod povlači s tržišta ili dobiva novi život. To su poslovni procesi, a ključna riječ je upravljanje.
Tako prema istom svaki proizvod prolazi kroz četiri faze životnog ciklusa: uvođenje na tržište, rast, zrelost i fazu opadanja - stagnacije, pada ili novog rasta. Kada pričamo o manifestacijama, uvijek trebamo uvoditi neke novitete kako bi ista ostala aktualna i zanimljiva na tržištu kao i ostala motiv dolaska, kako za nove, tako i za stare - ponovne posjetitelje.