“Preslagivanje turizma” ili zašto predsezona nije svugdje ispunila očekivanja?

Hrvatski turizam je desetljećima plovio na strujama masovnog turizma iniciranog 70ih godina prošlog stoljeća. Tada nastali turistički mastodonti nastavljali su svoje nove živote kroz privatizacijske operacije ili su, poput trnoružice,...

Hrvatski turizam je desetljećima plovio na strujama masovnog turizma iniciranog 70ih godina prošlog stoljeća. Tada nastali turistički mastodonti nastavljali su svoje nove živote kroz privatizacijske operacije ili su, poput trnoružice, zaspali u drači i korovu.

Rasprave o razvoju turizma i potom donijete strategije stalno su se vrtile oko velikih glomaznih smještajnih objekata. Ista koncepcija ,uz vise zvjezdica ,ostala je na tragu davnih sedamdesetih. Onda su se jedna za drugom počele događati pojave koje bitno odudaraju od strateških predviđanja: klimatski uvjeti u Hrvatskoj ,čak ni u godini masovne seobe touroperatore iz afričkog pojasa Mediterana i Turske, ne dopuštaju masovniju potražnju za velikim smještajnim kapacitetima u predsezoni u Hrvatskoj, pa su turisti “preletjeli” u topliju Španjolsku i Portugal; eksploatatorska personalna politika prema djelatnicima u ugostiteljstvu trasirala je put našim ljudima u inozemstvo pa veliki sustavi ali i megalomanski obrtnici traže uvoz bilo koga od bilo kuda samo da sto manje košta; konačno , novi trendovi u turizmu dovode goste sa novim traženjima koji sve vise samostalno i slobodno istražuju zemlju u koju putuju.

Četvrta industrijska revolucija koja je uvela svijet u digitalno doba i “sharing economy” model poslovanja na potpuno su suprotnoj strani od stare turističke doktrine iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Možda do pravovaljanih i usporedivih statističkih podataka o turističkim kretanjima ne možemo doci iz tehničkih razloga, ali da se hrvatski turizam ne može i ne treba razvijati po staroj nadživljenoj špranci, već da treba slijediti moderna turistička kretanja, vidi se po pojavi novih “zvijezda” na hrvatskom turističkom nebu na koje bi se još prije pet godina malo tko “kladio”. Rijeka sa svojim prstenom je jedan od takvih primjera, Zagreb također. Dubrovnik kao predvodnik “kulturizma”u Hrvatskoj već godina ukazuje na ono sto se konačno dogodilo i u Splitu – autentični doživljaj destinacije koji u prvi plan stavlja lokalnu kulturu, materijalnu i ne materijalnu baštinu, veći je motiv dolaska od blistavih hotelskih zdanja.

U nizu preslagivanja, za nadati se da ćemo presložiti i percepciju suvremenih turističkih tijekova u svojim glavama i “zavrnuti rukave”. Umjesto mnogobrojnih opravdanja za ” podbačaj” predsezone ( loše vrijeme, loš raspored praznika, neko prvenstvo – europsko ili svjetsko prvenstvo, olimpijada …) , konačno treba korak po korak izgrađivati proizvod za onoga gosta koji će zbog takvog proizvoda izabrati Hrvatsku, neku njenu regiju i turistička mjesta za dolazak izvan glavne sezone. Takva ponuda se stvara na destinaciji, vrijednija je ako su u nju utkani lokalni ljudi i običaji, hrana i enogastronomija i ako isti doživljaj promoviraju i nude svi dionici destinacije. Bas kao sto neizbježno u Dubrovniku svi ističu zidine u Lici Plitvice…

To bi trebao biti naš novi izbor – odmaknuti se od stare potrošene politike i odabrati tezi ali vjerodostojniji i u turističkom svijetu cijenjeni put. Naša je nogometna vrsta potvrdila mogućnost da budemo cjenjeni po tome kakvi u istinu jesmo-ponosni na svoje izvorne vrijednosti. I trud je već nagrađen.

Nedo Pinezić

Vijesti: