EN
HR
Kada bi morala o sebi nešto sažeto reći, bilo bi to ”saznanje i priznanje da cijeli život živi tradiciju, baštinu i kulturu”, riječi su kojima se opisuje Božidarka Šćerbe Haupt, vodičica i ljubiteljica kulturno-povijesne baštine.
„Osjećam se u potpunosti čovjekom mora, škrapa i nazubljenog kamena”, kaže nam, dodajući iskreno i slikovito kako joj se nekada čini kao da je i sama ”nazubljena i oštra, baš kao naš primorski kamen”.
S druge strane, priča dalje, vrlo meka i nježna su sjećanja na roditelje i ostale pretke s otoka Raba, kao i na sve njihove priče za koje vjeruje kako su je odredile kroz život.
Nakon završenog studija njemačkog i talijanskog jezika i književnosti Božidarka - koju poznati zovu Darka - počinje raditi u turizmu, gdje ju tadašnji Dalmacijaturist, Regular Tours, uzima pod svoje i oblikuje u vodiča ‘spremnog za sva vremena'.
„Rado se sjetim kako smo 80-ih godina prošloga stoljeća bez mobitela i GPS-a svugdje stizali na vrijeme i snalazili se u svakoj prilici ili neprilici. Znali smo nekada stati kod polja duhana i gostima pružiti neopisivo iskustvo dodira, mirisa i divljenja”, prisjeća se.
Bilo je to preteča onoga što danas nazivamo ‘storytellingom’ s razlikom što tada nisu morali smišljati mnogo priča jer su one bile svugdje oko njih.
„Mi smo ih živjeli! Danas sam pomalo tužna jer imam osjećaj kako neke uvale i morska žala idu u pravcu 'Bilo jednom…' Nije ugodno razmišljati o tome da nam na kraju ostaje samo priča”, nostalgično će Darka.
Gosta treba oduševiti
Od pojave interneta i dostupnosti informacija na dlanu, turisti dolaze pripremljeni i znaju što mogu očekivati u destinaciji. Upravo zbog toga vodiči, ali i svi oni koji osmišljavaju izlete ili šetnje, moraju tražiti informacije koje su manje dostupne. „Posjetitelje je potrebno zainteresirati, oduševiti”, smatra.
Vodiči snagu nalaze u pričama i tradiciji, baštini koja se doista njeguje, gostima otkivaju priče zabilježene od prvih stranih putopisaca koji su doputovali u naše krajeve pa nadalje.
„To im je jako zanimljivo, a tko zna, možda ih i potakne da na svom krstarenju ili proputovanju i sami naprave neki zapis, dnevnik, nešto što će kasnije opet ući u buduća istraživanja”, navodi.
Njen naglasak je vrlo često na Grand Touru. „Možda je to upravo ono po čemu sam inovativna. Naše šetnje nisu za masovni turizam, svi mi storytelleri ili pripovjedači unosimo sebe u svoje projekte i to nije moguće multiplicirati”, ističe Darka.
Na obalnu Hrvatsku dolazi puno kruzera pa su vodiči zbog zarade prisiljeni odraditi već ustaljene razglede koje su osmislile turističke agencije. To znaju biti jako lijepi razgledi i gosti budu vrlo zadovoljni.
Ipak, i same agencije i razne platforme već par godina nude programe za individualne goste s kruzera, tako da je uvijek moguće ostvariti neku suradnju i ponuditi svoj projekt.
Pričanje priča
„Mogu reći da je naš turizam nastao na priči. A pričanje je moćan alat! Mi smo svi u pripovijedanju od samog početka turizma na ovim prostorima”, nastavlja iskusna vodičica.
Čak je i prijašnji moto Hrvatske turističke zajednice 'Mediteran kakav je nekada bio' aludirao na priče i uspomene, tradiciju i očuvanje baštine, na sve ono što je moguće iskusiti, okusiti, a nekada je postojalo.
„Danas, kad nam je pojam storytellinga stigao izvana, ponašamo se kao da smo otkrili nešto novo. S druge strane postoji pomalo i bojazan da ne pretjeramo u ‘igrokazima'. Osobno strahujem od gubitka originalnosti dok se tražimo u nečemu čemu nas drugi uče”, iskrena je naša sugovornica.
Ne smijemo zaboraviti činjenicu da turizam na našim prostorima živi preko stotinu godina negdje čak 150 godina. Moramo paziti kako bi metode interpretacije koje nam pristižu izvana primijenili na nama prihvatljiv način da ne izgubimo ono što već imamo, kaže, jer na kraju bi nam mogla ostati samo priča.
Navodi primjer Splita koji je izgubio neke izuzetno vrijedne male trgovine i staru apoteku. „Sada nam je zaista o tome ostala samo priča.. Međutim, kad je već tako, treba ju barem ispričati jer turisti na koncu osim suvenira ponesu kući i priče koje su im prirasle srcu”, ističe Darka.
Kako se ona bavi kulturnim turizmom, važne su joj poveznice prostora i ljudi, raznih odnosa koji se reflektiraju na kulturu i baštinu. Voli povezivati i uobličavati prošlost kroz sadašnjost.
„To je uostalom i razlog zašto nisam kostimirana dok vodim svoje projekte, iako brižljivo pazim što ću obući ne bih li bojom ili nekim drugim detaljem stvorila poveznicu s onim o čemu govorim”, kazuje nam.
Štošta treba mijenjati
Zadovoljna je smjerom u kojem se razvija hrvatski turizam. Mnoga mjesta uspjela su produžiti sezonu, bilo kongresnim turizmom, bilo outdoor aktivnostima, manifestacijama, bilo gastro i eno ponudom.
„Tu su i razne kulturne i baštinske manifestacije. Puno toga mi imamo, na dobrom smo putu”, ističe. Nije, međutim, zadovoljna infrastrukturom i općenito gospodarstvom kako prati turizam.
„Rekli smo već da neka mjesta na našoj obali obilježavaju i 150 godina turizma. Puno je to vremena, previše a da bi svake godine pred ili na početku sezone započinjali građevinski i cestarski radovi.. počeli tražiti ugostiteljski radnici koji su zbog zimskog zatvaranja bili prisiljeni otići negdje drugdje”, komentira.
I što se onda događa? Donose se odluke o smanjenju turističkih kapaciteta, posebice malih apartmana, ali i dalje se ne donose odluke o unaprijeđenju infrastrukture i ubrzanju onih gospodarskih grana koje su ključne za razvoj (turističkog) života.
Neki veliki hotelski lanci niti ne pokušavaju produžiti sezonu već unaprijed donesu plan kojeg dana će zatvoriti vrata. Neke od njih niti ne zanima lokalna razina, ne nude lokalnu hranu, niti lokalna pića, otkriva, a u malim gradovima sve utihne kad se hoteli zatvore.
„Pozdravljam stoga sve male hotele! Koliko vidim, mnogi rade kroz cijelu godinu ili veći dio godine, a sudjeluju i u kreiranju turističke ponude. Dok neke uslužne djelatnosti zimi spavaju ili odlaze van zemlje odraditi posao, turistički radnici se pripremaju za iduću sezonu, oni nikada ne staju”, naglašava.
Mnoga naša mjesta pokušavaju zimi privući turiste, strane ili domaće. Ali kako doći s jednog na drugi otok ako nemate barku? „Kako u Noći muzeja, koja bi između ostalog trebala poslužiti i u svrhe turizma, posjetiti primjerice Apoksiomena?!”, postavlja pitanje nadležnima.
Kako bi se turizmu pomoglo, a ne odmoglo, potrebno je djelovati na sve grane gospodarstva, upozorava. Koncesijske dozvole za restorane i kafiće po starim gradskim jezgrama ne bi se smjele izdavati samo za dio godine.
„Tako bi trebalo biti i sa svim preostalim malim dućanima, ako već ne možemo vratiti one koje smo nepovratno izgubili”, mišljenja je.
Turizam nije samo priča, on je u našem društvu čitava zbilja! Gotovo da nema čovjeka koji direktno ili indirektno ne sudjeluje u turizmu, i zato ostale grane gospodarstva trebaju toj grani biti na usluzi, dodaje Darka.
Promjene nabolje
Primjećuje kako su se mnoge sredine probudile te da traže nove i originalne načine na koje bi predstavile svoje lokalne zajednice, što smatra izvrsnim.
„Sjećam se kako bih prije par godina u manjim mjestima naišla na zatvorena vrata turističkih ureda, radno vrijeme im je bilo smiješno kratko. To se uvelike promijenilo. Sveprisutne društvene mreže su tu odigrale veliku ulogu”, govori.
Danas se vidi tko radi, krenulo je nadmetanje tko će bolje osmisliti ljetne dane i manifestacije, a njih je zaista puno i mnoge su jako kvalitetne. Prostor za rast uvijek postoji, smatra, a ima puno ljudi koji se trude obogatiti kulturnu ponudu.
„Kada pričamo o rastu, danas vidimo bezbroj raznih edukacija gdje kao da se svi takmiče što će druge naučiti, a drugi opet gdje će upasti i od koga će naučiti. To je dobro”, poručuje.
U počecima njenog rada u turizmu, prije gotovo 40 godina, postojali su timovi ljudi koji su osmišljali programe, a vodiči su se obrazovali kroz agencije koje su u njih jako puno ulagale.
„Da ne govorim o samom tečaju za licenciranog turističkog vodiča - nama su predavali renomirani povjesničari umjetnosti, pokojni Kruno Prijatelj, Ivo Babić, Tomislav Marasović, Nenad Cambi.. Svi ti ljudi kada predaju, ili su predavali, pričaju priče”, navodi.
Tko je imao priliku slušati ih, zna da njihova predavanja ”daju dodatnu svjedodžbu, onu koja bi danas odgovarala pravom storytelleru!”
Danas se mnogi mogu upustiti u stvaranje turističkog doživljaja i osmišljavanje tura. „Dobro je što postoje razne radionice edukativnog karaktera, očekujem stoga velika iznenađenja. Ako barem dvoje ljudi iz svake radionice izađe kao kreator turističke ponude, to je već dobro”, smatra.
‘Exploring Croatia With Darka’
Ona se uz turizam bavila predavanjima stranih jezika i prevođenjima. Budući je bila vrlo angažirana na svim poljima, nešto je bilo potrebno ostaviti, a odluka je pala na prosvjetu.
„1994. sam otvorila vlastitu profesionalnu djelatnost koju sam ove godine zatvorila nakon punih 29 godina samostalnog djelovanja. Otišla sam u mirovinu, no puno je planova i projekata još preda mnom, ne mislim stati”, doznajemo.
U vrijeme pandemije otkrila je u sebi novu kreativnu energiju. Bilo je to vrijeme kada se nije mogla pomiriti s mirovanjem. Silno su joj nedostajala kretanja i druženja s ljudima.
„Pokrenula sam YouTube kanal i blog Exploring Croatia With Darka gdje predstavljam našu zemlju na svoj način. Kroz tu aktivnost osmislila sam nekoliko projekata, a svi su primljeni izuzetno dobro, i što je najvažnije - žive”, kaže nam.
Nije joj bilo teško osmisliti te programe budući je kroz njene ruke kao prevoditeljice prošla obimna literatura o baštini, kulturi, antropologiji, etnologiji, arheologiji, umjetnosti.. Raspolagala je brojnim informacijama koje je samo trebalo staviti u datom vremenu na pravo mjesto.
Posebno je ponosna na tematsku šetnju S Markom i Darkom po Splitu. „Šetnja je osmišljena kako bi obilježila Godinu Marka Marulića i 500 godina od tiskanja njegove Judite. No i danas budi pažnju te ju predstavljam, ne samo kroz kretanje gradom, već i putem prezentacija”, kazuje nam.
Donedavno je šetnju nudila kroz svoju djelatnost, a sada je izvodi u suradnji s kulturnim i turističkim ustanovama. Posebno je zahvalna Centru za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Turističkoj zajednici Splita koja prepoznaje i podržava njene projekte.
„Za taj projekt sam u Godini Marka Marulića u vrijeme Adventa napravila i kviz za kulturnu manifestaciju TZ Splita 'Kliknimo na kulturu'. Tom prigodom sam tiskala kalendar s fotografijama i dijelovima teksta iz šetnje”, navodi.
Učesnici međunarodnog znanstveno-stručnog skupa ‘Enhancing Heritage Experience - Exploring Cultural Routes’ koja se u ožujku 2023. održala u Šibeniku u sklopu 8. Dana ICARUS HRVATSKA imali su prilike doživjeti Englesku verzijiu ture. Tada je definirala ovu šetnju kroz Grand Tour projekt 'Darka Walks With Marko’ Defining a Project in Frames of the Grand Tour - Cultural Tourism.
Šetnja je jedinstvena, budući je svevremena - kao jedna vremenska kapsula u koju se svi lako prebacimo i u kojoj se svi možemo pronaći.
„Posebno mi je bilo zanimljivo kada sam za Zlatna vrata odradila projekt u sklopu nastave hrvatskog jezika za ukrajinske izbjeglice. Tada se pokrenula priča o jeziku i politici. Bilo je to živo uprizorenje svevremenosti ljudskih druženja, kako onih humanista u vrijeme Marulića, tako i nas danas”, opisuje.
'Tko je ovo osmislio? Bože, kako je dobro!'
O šetnji piše i u članku Putovanje po Dalmaciji - Od Grand Toura do Storytellinga koji je objavljen u časopisu 'Ethnologica Dalmatica' gdje objašnjava trenutak koji je dovodi do pripovijedanja, a koji je vrlo bitan za ovaj projekt.
„Navela bih još jedan vrlo zanimljiv detalj vezan uz ovaj projekt kojeg sam predstavila i u Noći knjige i u Noći muzeja. Tada sam se malo poigrala simbolikom i prisutne darivala posebno osmišljenim paketićima”, kaže.
Naime, na torbu na koju je dala otisnuti flyer, pričvrstila je rogač (budući je Marko boravio i na Šolti), trogirske rafiole (s obzirom kako je svoje prvo djelo posvetio Trogiraninu Jerolimu Ćipiku) i hvarske paprenjake (jer je Petar Hektorović tako svečano pohodio Marulićevo boravište na Šolti).
Sve to povezala je vunom. Tako je simbolički sažela književnost u dva slatkiša što je mnoge oduševilo. Uz to su nazdravili čašicom smokvovače, i to stoga što je Marulić između ostaloga trgovao smokvama.
Slijedeći projekt je također izvela uz potporu i suradnju TZ Splita, a prepoznat je i prihvaćen od odbora ‘Smojinih 100', tako da su mnogi građani mogli uživati u 'Điru po gradu - Đir Velin Miston'.
Za taj projekt je napravila odabir tekstova iz Smojinog Velog mista i stavila ih u brošuricu odakle je u šetnji izvlačila dijelove teksta koje bi zatim neki od prisutnih naglas pročitali. Kretali su se dobro osmišljenom rutom koja je pratila radnju i lokaciju iz knjige. Sve je bilo začinjeno zanimljivostima o Splitu iz vremena u kojem je smještena radnja.
Ova je šetnja upravo zbog uključivanja publike izuzetna i posebna. Različiti govori i naglasci čitača mogli su se čuti kroz Smojine riječi, a upravo o tome i on sam često piše i svoje likove karakterizira kroz jezik, dijalekte, naglaske.. ističući šarolikost splitskih stanovnika.
„Bilo mi je milo pri srcu kada sam radeći ovu turu čula ljude sa strane kako bi komentirali: Tko je ovo osmislio? Bože, kako je dobro!“, priča nam Darka.
Novalja i Rab
Treći projekt je vezan uz Novalju, a nastao je 2019. godine kada se na suprugov poticaj počela više baviti Novaljom.
„Ove godine me uzela pod okrilje Turistička zajednica grada. Tijekom cijelog ljeta sam u sklopu manifestacije Povijesnim tragovima Novalje predstavljala svoju Priču o vodi koja na jedinstven način opisuje povijest grada”, kazuje.
Priča je puna simbolike, legendi i pripovijedanja. Za ovu šetnju je nabavila drvenu škrinjicu koja aludira na novaljske relikvijare
U nju je stavila svoje dragocjene predmete koji upotpunjuju šetnju: vunenu ovčicu kroz koju progovara o samoodrživosti privrede i turizma, ali i o umijeću izrade raznih rukotvorina, rimski uteg za ribarsku mrežu kao poveznicu s tradicijom ribarstva na ovim područjima, i jedan mali volak, Murex brandaris koji je poveznica s vodovodom i bojanjem tkanina purpurnom bojom u ovdašnjim fulonikama.
„Predmete vadim na određenim točkama šetnje, dok je ostatak kretanja već prožet baštinskim elementima koje je, sada već pokojni arhitekta Dominik Kunkera, unio u prostor grada dok je osmišljavao konture današnje Novalje. No tu su i noviji spomenici koji mi pomažu ispričati priču”, doznali smo.
Ona ustvari počinje pored skulpture Zlatka Ćulara, Kate Novaljke koja na glavi nosi robu na pranje. Ta skulptura je originalan i zanimljiv uvod u Priču o vodi. Jednom se tu našao i novaljski gradonačelnik i ispričao kako se i on još sjeća kada su žene nosile robu na pranje u uvalu.
„To sam naravno iskoristila u budućim vođenjima, a gosti bi tada uzviknuli - Uuu pa koliko je star taj gradonačelnik?! No tura završava upravo tamo gdje je urezana godina dolaska vode u Novalju, i tada shvate da to i nije bilo tako davno”, opisuje.
Na šetnjama nisu bili samo stranci, odazvalo se također mnogo ljudi koji u Novalji ili drugdje na Pagu desetljećima imaju nekretninu. Upravo oni su bili izuzetno zadovoljni, jer kako kažu, nisu nikada prije doživjeli Novalju na takav način.
„Osmislila sam još neke projekte za Rab, no to sam za sada izvela tek manjem krugu ljudi. Sve su to autorski projekti, originalni i prepoznatljivi. Srećom pričam nekoliko jezika, tako da svoje ture, osim na hrvatskom, mogu nuditi na engleskom, njemačkom i talijanskom”, navodi.
Danas mnogi turistički vodiči osmišljavaju nove projekte i po tome, kaže, nije posebna. Drago joj je da nitko ne zadire u tuđi posao tako da svi ostaju prepoznatljivi i posebni upravo po tome što smišljaju i realiziraju.
„Neki vodiči možda nemaju toliko iskustva i teže dolaze do tržišta, no u Hrvatskoj postoje hvalevrijedni projekti koji upravo takve mlade ljude obrazuju i promoviraju”, ističe Darka za kraj.
Naslovna fotografija: Gorana Galić (S Markom i Darkom po Splitu)
