EN
HR
Ponekad je dovoljno pogledati nekoliko naizgled nepovezanih vijesti iz tjedna u tjedan da bi dobili širu sliku u kojem smjeru ide turizam.
Problem je samo što tu širu sliku rijetko tko zapravo gleda. Još rjeđe je netko pokušava razumjeti.
Vijesti prolaze, trendovi se pojavljuju, primjeri iz drugih destinacija jasno pokazuju u kojem smjeru industrija ide... ali čini se da ih rijetko tko zaista čita ili pokušava povezati u jednu cjelinu. A onda se, iz godine u godinu, ponovno pitamo isto pitanje: gdje je zapravo problem? ili stalno pričamo isto, a malo toga mijenjamo.
Brojke su tu, i uvijek će biti, ali turizam veće vrijednosti, e to je već pitanje poslovnih procesa i sustava, a ne prirodnih ljepota.
Paradoks je u tome što hrvatski turizam ima ono o čemu mnoge destinacije mogu samo sanjati. Imamo more, obalu, prirodu i prostor koji sam po sebi stvara snažan turistički proizvod. Glavni resursi su tu.
Ali upravo zato možda još više iznenađuje činjenica da taj stvarni iskorak - onaj strateški i dugoročni - nikako da napravimo. Istina, kada pogledamo posljednjih deset godina, stvari idu na bolje, ali više stihijski i po inerciji, a manje kao rezultat promišljenog razvoja i da upravljamo tim procesima,
Jer iskoraci se ne događaju slučajno. Oni počinju upravo tamo gdje počinje i ovaj tekst: u pokušaju da se sagleda šira slika i uprvaljanjem razvojem.
U Hrvatskoj često gledamo kao sezonu, a premalo kao sustav. A upravo je tu kvaka22.
A upravo se ta šira slika često najbolje vidi u vijestima koje na prvi pogled djeluju nepovezano.
Od Amsterdama i Barcelone, preko Helsinkija i sjeverne Europe, do Karlovca i Dubrovnika - vijesti su na prvi pogled govorile o različitim temama: tehnologiji, infrastrukturi, porezima, percepciji lokalnog stanovništva ili novim investicijama.
Ali kada ih stavimo jednu uz drugu, postaje jasno da se u turizmu događa nešto dublje.
Turizam sve manje govori o putovanjima, a sve više o upravljanju prostorom, tehnologijom i društvenim očekivanjima.
Jedna od zanimljivijih vijesti tjedna dolazi iz Amsterdama, gdje novo istraživanje pokazuje da su stanovnici danas pozitivniji prema turizmu nego prije nekoliko godina. To je zanimljiv pomak za grad koji se godinama navodio kao simbol overtourisma.
Međutim, ključna poruka tog istraživanja nije da je problem nestao, nego da se percepcija mijenja kada destinacija počne aktivno upravljati turizmom.Stanovnici ne traže nužno manje turista, nego traže jasna pravila, ravnotežu i osjećaj da razvoj grada nije izvan njihove kontrole.
Početak i kraj svake rasprave oko razvoja turizma. No kada gledamo naš kontrekst, kao da se i dalje razvijamo.
S druge strane Europe, Barcelona ide korak dalje i odlučuje ciljano turističku pristojbu usmjeriti u rješavanje jednog od najvećih urbanih problema današnjice - stanovanja. Time turizam postaje dio šire urbane politike, a turistički prihodi pretvaraju se u alat za stabilnost grada.
Takvi potezi sve su češći signal da turizam više nije izolirana industrija. On je postao dio rasprave o tome kako gradovi funkcioniraju, kako se raspoređuju resursi i kakav odnos između lokalnog života i posjetitelja želimo graditi.
Istodobno, dok se destinacije bave prostorom i društvenim pitanjima, tehnologija ubrzano mijenja samu operativnu logiku turizma.
Pisali smo o digital twin tehnologiji u destinacijama i hotelijerstvu- digitalnim modelima hotela koji omogućuju simulaciju poslovanja, optimizaciju potrošnje energije i prediktivno upravljanje operacijama.
Hotelski lanci poput Marriotta, Hiltona i Accora već koriste takve sustave kako bi razumjeli kako će promjene u popunjenosti ili ponašanju gostiju utjecati na infrastrukturu i troškove. Drugim riječima, destiancije, pa tako i hotelijerstvo postupno prelazi iz reaktivnog u prediktivni model upravljanja.
Istodobno, sve se vrti oko nove faze digitalne distribucije, u kojoj AI agenti i digitalni sustavi počinju sudjelovati u odabiru putovanja umjesto samih putnika. Turistička industrija tako ulazi u razdoblje u kojem tehnologija više nije samo alat za marketing ili rezervacije, nego postaje dio same strukture tržišta.
A onda, gotovo paralelno s tim globalnim trendovima, događa se još jedan zanimljiv signal - ovaj put iz Hrvatske.
Ulazak hotelske grupacije Aminess u Karlovacmožda na prvi pogled izgleda kao još jedna investicijska vijest, ali zapravo govori o nečemu važnijem. Prvi put jedna veća hotelska grupacija koja je primarno rasla na Jadranu ozbiljnije ulazi u razvoj hotelskog proizvoda na kontinentu, što otvara pitanje novog odnosa između obalnog i kontinentalnog turizma.
Kontinentalne destinacije često imaju potencijal i sadržaj, ali im nerijetko nedostaje upravo ta operativna snaga hotelske industrije.
Hoće li Karlovac postati uspješan primjer takvog modela tek ćemo vidjeti, ali ovakvi iskoraci svakako su zanimljiv signal mogućeg novog smjera razvoja turizma izvan obale.
U isto vrijeme, infrastruktura i mobilnost postaju sve važniji dio turističke priče. Dubrovnik kroz projekt Park & Ride pokušava riješiti problem prometnog pritiska na povijesnu jezgru, dok Hrvatska očekuje rekordni broj električnih vozila tijekom ljetne sezone, što otvara sasvim nova pitanja o energetskim mrežama, punionicama i logistici turističkog prometa.
Sve su to znakovi da turizam ulazi u novu fazu. Fazu u kojoj je Hrvatska treba biti predvodnik i stvarati trendove, a ne ih kasno pratiti.
/// Zašto je dubrovački Park & Ride već sada jedna od najvažnijih turističkih vijesti 2026. godine
/// Rast električnih vozila u Europi: Jesu li hrvatske destinacije i hoteli spremni za novi val gostiju?
Jesmo li spremni za električne automobile? Jbg nismo, niti blizu. Ako je neka destinacija treba biti predvodnik i spremna, onda je to Hrvatska. No zato drugi jesu; Stockholm testira “leteći” električni trajekt.
Teško se ne zapitati zašto zemlja poput Hrvatske, s morem, otocima, ovisnosti o turizmu, snažnom nautikom i tradicijom male brodogradnje, još uvijek nema vlastita rješenja koja bi povezivala otoke i stvarala novu vrijednost turizmu i ekonomiji?
Ne radi se tu o kritici radi kritike niti o “pljuvanju” po našem turizmu, nego o logičnim i prirodnim pretpostavkama danjeg razvoja, jer upravo u takvim iskoracima turizam prestaje biti samo puko brojanje turista i postaje generator nove vrijednosti.
Možda je upravo u tome i jedna od najvecih slabosti našeg turizma - predobro nam je uz malo truda.
Priroda nam je dala gotovo savršenu turističku destinaciju, ali pravo pitanje ostaje isto: hoće li društvo konačno naučiti kako od toga napraviti sustav, a ne samo sezonu.
No vratimo se na širu sliku...
S jedne strane imamo tehnologiju koja pokušava učiniti sustav učinkovitijim i pametnijim. S druge strane imamo gradove koji pokušavaju pronaći ravnotežu između života i turizma. A između toga nalazi se industrija koja pokušava zadržati konkurentnost u sve složenijem okruženju.
U tom kontekstu zanimljiv je i trend koji se sve češće spominje u europskim turističkim analizama tzv. coolcation. Putnici sve više traže destinacije s umjerenijom klimom, što znači da dio turističkog rasta ide prema sjeveru Europe. To je podsjetnik da turizam danas reagira na klimatske promjene jednako brzo kao i na cijene ili marketing.
Kada se sve to pogleda zajedno, postaje jasno da turizam više nije samo industrija putovanja. On je sustav u kojem se susreću tehnologija, infrastruktura, prostor, društvo i ekonomija.
Zato se i pitanja koja turizam danas otvara više ne mogu svesti samo na broj dolazaka ili noćenja. Pitanja su puno šira: kako upravljamo destinacijama, kako raspoređujemo koristi turizma i kako gradimo sustav koji može funkcionirati dugoročno.
Jer turizam će uvijek rasti tamo gdje ljudi žele putovati, ali kvaliteta tog rasta ovisit će o tome koliko smo spremni njime upravljati.
I možda je upravo to najvažnija lekcija ovog tjedna: turizam nije samo pitanje tržišta. On je pitanje odluka koje donosimo kao destinacije, gradovi i društvo
Turizam je, na kraju, samo ogledalo društva koje ga razvija.
Da kojim slučajem turizam ima soundtrack, možda bi zvučao kao turistička verzija Elementalove pjesme “Priroda i društvo”. Nedavno mi se pjesma ubacila u Spotify playlistu i odmah me podsjetila koliko su stihovi zapravo bliski našoj turističkoj svakodnevici.
- Htjeli bismo premium cijene, ali jeftinu radnu snagu.
- Htjeli bismo turiste koji troše, ali rekordnu sezonu.
- Htjeli bismo goste veće platežne moći, ali da ne pitaju za vrijednost za novac.
- Htjeli bismo autentičnost, ali stvaramo ponudu kakvu možete pronaći bilo gdje u svijetu.
- Htjeli bismo lokalnu gastronomiju, ali velik dio hrane dolazi iz uvoza.
- Digli smo cijene smještaja, ali nam je skupo platiti čistačicu.
U Hrvatskoj turizam često gledamo kao sezonu, a premalo kao sustav. Možda je upravo u tome i jedna od najvećih slabosti našeg turizma - predobro nam je uz malo truda.
U ekonomiji postoji i termin “nizozemska bolest”, kada uspjeh jednog sektora dugoročno počne kočiti razvoj drugih, ali i vlastiti razvoj, jer smanjuje potrebu za inovacijom i dodanom vrijednošću.
A upravo zato imamo i luksuz da ga počnemo razvijati pametnije.
Jer kako i kampanja HTZ-a poručuje: “AI can’t create this”.
/// HTZ novom kampanjom šalje jasnu poruku: Hrvatska se ne generira, nego živi
Ili prirodu smo dobili, ali jak sustav koji će njome upravljati tek moramo stvoriti.
Ali realnost hrvatskog turizma često počinje upravo tamo gdje analize završavaju. Dođu prvi proljetni sunčani dani i podsjeti nas koliko turizam kod nas još uvijek funkcionira po inerciji, a premalo po sustavu.
Možemo, i moramo, bolje od samo još jedne brojčano uspješne sezone.
Goran Rihelj, hrturizam.hr
