Ivan Herak: Turizam i dalje na automatskom pilotu

Proteklog tjedna zastupnik SDP-a Hajdaš Dončić potakao je zanimljivu saborsku raspravu na temu svrhovitosti daljnjeg formacijskog ustroja samostalnog ministarstva turizma. Podršku je dobio i od saborskog kolege,Antuna Klimana donedavnog...

Proteklog tjedna zastupnik SDP-a Hajdaš Dončić potakao je zanimljivu saborsku raspravu na temu svrhovitosti daljnjeg formacijskog ustroja samostalnog ministarstva turizma. Podršku je dobio i od saborskog kolege,Antuna Klimana donedavnog ministra turizma,koji se je u svojoj raspravi ustvrdio da s današnjim ovlastima i zakonskim ingerencijama ministarstvo turizma ima vrlo male mogućnosti upravljanja procesima u hrvatskom turizmu.

Obzirom da MT formacijski nepromijenjeno djeluje već dugi niz godina, istovjetnost trenutka i stava dvojice zastupnika iz suprotnih političkih grupacija zasigurno je bila isprovocirana činjenicom da je ministar financija podizanjem stope PDV-a u turizmu naprosto „pretrčao“ preko Strategije razvoja hrvatskog turizma 2014-2020 (koju je na prijedlog ministarstva turizma donio Sabor RH) te i na taj način, ne poštujući bitne segmente spomenute Strategije (projekciju sektorske fiskalne politike)na kojima počiva očekivani prihod od turizma u rasponu od 14-16 milijardi eura (2020.g.), praktički ukazao i na besmislenost postojanja spomenutog ministarstva.

Dodatnu poražavajuću okolnost predstavlja i činjenica da je ministar financija spomenuto povećanje PDV-a odn.poziciju cjenovne konkurentnosti našega turizma opravdavao odn. obrazlagao na način da je ustvrdio da cijene u ugostiteljsko-turističkom sektoru Hrvatske u odnosu na konkurentsko okruženje i onako nisu visoke, pa shodno tome, povećanje PDV-a neće bitno utjecati na cjenovnu konkurentnost našega turizma. Pojednostavljeno,ministar je ugostitelje i hotelijere zbog držanja nižih cijena u odnosu na međunarodnu konkurenciju „nagradio“ povećanjem porezne presije.

mint zgrada ilustracija

Ne samo zbog navedenog razloga, svrha egzistiranja ministarstva turizma s ovakvim ovlastima i tretmanom u Vladi postaje upitna i zbog činjenice da od bitnijih ingerencija ministarstva turizma možemo navesti uglavnom one iz domene donošenja legislative koja tretira ugostiteljsku i turističku djelatnost i sustav Turističkih zajednica, kao i ovlasti ministarstva po pitanju inspekcijskog nadzora i kategorizacije objekata. S druge strane,potpuno je nepojmljivo da ministarstvo turizma, premda unutar istoga po tom pitanju egzistira poseban sektor (i pomoćnik ministra) nema gotovo nikakve ingerencije kada je u pitanju korištenje i raspodjela sredstava EU fondova. Radi se o vrlo važnom području djelovanja, obzirom da u okolnostima rubne akumulativnosti turizma sezonskog tipa, koji je dominantan u Hrvatskoj, upravo korištenje bespovratnih sredstava EU postaje činjenica koja spomenute projekte čini ekonomski prolaznima (profitabilnima).

Naime, veći dio aktivnosti (i odluka)po tom pitanju se odvija u Ministarstvu gospodarstva,dio u Ministarstvu regionalnog razvoja i EU fondova, a značajan dio i u Ministarstvu poljoprivrede (EU sredstva za razvoj turizma na ruralnim područjima). Isto tako,strateški državni projekti u turizmu,poput primjerice Brijuna –Rivijera, postavljaju se i razvijaju bez da bi u tim procesima dominantnu ulogu imalo Ministarstvo turizma. Naime, upravo činjenica da o tome odlučuju nedovoljno kompetentni ljudi (postavljen je tzv. koncesijski umjesto vlasničkog modela) odlučujuće utječe na to da se spomenuti projekt nedovoljno brzo, bolje reći nikako ne uspijeva razviti.

Slično je i s projektom izgradnje odn.rekonstrukcije hotelske infrastrukture u NP Brijuni,koji proces formacijski i u svakom smislu vodi Ministarstvo zaštite okoliša. Usprkos činjenici da je za razvoj i prodaju projekta angažirana ugledna konzultantska kuća,razvoj projekta već dvije godine „tapka“u mjestu. Gotovo istovjetna situacija je i sa tzv.turističkim zemljištem,problemom kojeg političke elite već 25 g. ne uspijevaju razriješiti, a koja činjenica (neriješeni koncesijski ugovori sa hotelijerima) znatno usporava investicijski ciklus u turizmu. Radi se o ni manje ni više nego 100 mio metara kvadratnih turističkog zemljišta nad kojim Ministarstvo turizma nema nikakvih ingerencija. Isto tako, nepojmljivo je da se prodaju turističke tvrtke (ili razvijaju turistički projekti na državnom zemljištu) s većinskim vlasničkim udjelom države (poput nedavno Kupara ili Imperijala Rab koje je prodavao DUDI), a da Ministarstvo turizma nad spomenutim procesima nema odlučujući utjecaj.

HERAK BANNER

Metaforu defenzivne pozicije ministarstva turizma zasigurno predstavlja činjenica da ACI, (vlasnički većinski u vlasništvu države), koja ostvaruje oko 35% nautičkog prihoda Hrvatske, formacijski pripada Ministarstvu prometa,mora i infrastrukture. Premda skupština spomenutog društva broji dva člana, od kojih je jedan ministar turizma, ključne odluke, kada je ACI u pitanju, donose se van Ministarstva turizma. Isto tako, i kada je u pitanju sustav Turističkih zajednica, što god tko mislio o tome, ingerencije ministarstva, izuzmemo li ovlasti u sferi predlaganja zakona iz tog područja, vrlo su male. Ministar turizma formacijski je Predsjednik Vijeća Hrvatske turističke zajednice i tu počinje i prestaje, pustimo li po strani moguće neformalne utjecaje ministara na sustav, sav utjecaj ministarstva na sustav TZ-a koji godišnje obrće cca 650 mio kn.

Zbog svega navedenog, kao preduvjet kvalitetnog upravljanja procesima u našem najpropulzivnijem sektoru gospodarstva nameće se potreba jačanja ovlasti ministarstva turizma. Ne uspije li se u tome sustavom će i dalje upravljati „automatski pilot“, a turistički outputi i dalje biti će u najvećoj mjeri rezultanta ekonomsko političkih okolnosti u konkurentskom okruženju.

doc.dr.sc. Ivan Herak

Povezane vijesti: