Hoteli su postali veliki vlasnici nekretnina sa sve manje zaposlenih

Kolumna: Nedo Pinezić

U susret vodećem svjetskom sajamu turističke industrije ITB Berlin koji slavi svoj 50. jubilej , a održava od od 09.-13.ožujka.2016 prenosimo vam komentar Nede Pinezića, doduše od prošle godine, ali nažalost i dan danas više nego aktualan.

Hoteli su postali veliki vlasnici nekretnina sa sve manje zaposlenih, osobne personalizirane usluge ima sve manje tj. hoteli bez duše ističe Nedo Pinezić. Fascinantno je kako se takav turizam kosi sa svim pravilima turizma, pogotovo u današnjem modernom vremenu. Turizam se sastoji od emocija, doživljaja i priča, a to podrazumijeva ljudsku interakciju i osobni kontakt – ljude, ne robote.  Svakako tema za široku konstruktivnu raspravu, no za početak pročitajte u nastavku komentar Nede Pinezića. 

 


ITB kongres Berlin – novi trendovi u turizmu i ranjivost hotelijerstva

 

JILD menadžment je možda točka na i dvadesetogodišnjeg neodgovarajućeg „putovanja“ hotelskog ugostiteljstva („hospitality“). prema potpunoj industrijalizaciji usluge koja je u naravi nešto sasvim suprotno. „Hoteli“ su postali veliki vlasnici nekretnina sa sve manje zaposlenih, osobne personalizirane usluge ima sve manje. Cijeli socijalni kontakt s gostom se sveo na prijavu i odjavu, procedure se standardiziraju, nestalo je ljudskosti. Mladim ljudima koji dolaze raditi kaže se što moraju raditi ali im se ne objašnjava zašto to moraju tako raditi. Bilo bi dobro da hotelijeri pitaju air bnb što današnji gosti traže? Aktualni podaci govore da su prosječni hoteli u problemu, pada im potražnja. Bolje stoje jeftini hoteli (budget) koji imaju svoju publiku zbog odnosa cijene i osnovne usluge kao i luksuzni „lifestyle“ hoteli. Oni su izbjjegli opasnost „McDonaldizacije“ ponudivši potpuno individualan pristup gostu u okruženju koje je ugodno, koje ima „dušu“. Takvi hoteli za svoje djelatnike biraju radije „samuraje servisa“, ljude sa strašću nego sa savršenom diplomom. „Dajte nam ljude koji imaju smisla za socijalni kontakt, koji mogu „razmišljati svojom glavom“ a mi ćemo ih istrenirati za posao i  na tome ćemo raditi konstantno.

Jednako razmišljaju iako predstavljaju različite vrste „lifestyle“ hotela, Emile Bootsman, direktor hotela Adlon Kempinski Berlin, Dina Soliman, direktorica Brand management Europe Inter Continental Hotel Groups i glavni direktor luksuznih hotela „Ruby Hotels“. Za zaposlenike biraju inspirirane ljude, dobre ljude nastoje svakako zadržati. Smatraju da će kurikulumi najboljih sveučilišta hotelijerstva morati što prije imati i komponentu „sharing economy“.

Kada se govori o „lifestyle“ hotelima onda se misli na hotele koji poštuju osobni izbor svojih gostiju, kojima je stalo do njihovih preferencija. Nekada je to recimo izbor zdravog načina življenja.

building-691033_1280

Ovi hoteli se razlikuju od hotela u poznatim svjetskim lancima, imaju specifičan dizajn, a iznad svega posjeduju „emocionalni dodatak vrijednosti“. Ovi hoteli vrlo tijesno ostvaruju kontakt s lokalnom zajednicom po pitanju životnog stila, interijera, gastronomije, uključenja u zbivanja…

Mnogi su povijesne građevine i temeljem te povijesti stvaraju svoju „priču“ (history-story). Na primjer Hotel Adlon Kempinski koji je izgrađen dvadesetih godina prošloga stoljeća, svake druge subote u mjesecu priređuje plesnu swing music večer. To zahtjeva kompletno pražnjenje hotelskog predvorja od namještaja i još drugih napora ali rezultati su izvanredni. Na plesne večeri im dolaze tri generacije obitelji, stvaraju se snažne emotivne veze s hotelom, njegovom prošlošću, tradicjiom… Zanimljivo da ovakvo druženje rado prihvaćaju i mladi.

Na ovom panelu kojega je vodila Claudia Roth, savjetnica za luksuzne brandove i glavni partner u Totally indispensable, zaključeno je da hoteli „bez duše“ koju daju njegovi zaposlenici neće uspjeti. Gosti danas traže doživljaj lokalne kulture, iskustvo i trebaju pri tome dobro domaćinstvo. To je jedan od glavnih razloga ogromnog uspjeha b&b smještaja.

 

Nedo Pinezić / www.otok-krk.org, objavljeno 08.03.2015.

Vijesti: