HR
Dok se 2025. polako zatvara, ostaje onaj poznati osjećaj iz turizma: opet smo “izgurali sezonu”.
Brojke će se vrtjeti, usporedbe će se potezati, a svi ćemo imati barem jednu rečenicu tipa “moglo je i bolje, ali dobro je”. No ako želimo da 2026. bude godina u kojoj želimo napraviti iskorak, vrijeme je da izvučemo nekoliko bezvremenskih pouka.
Jer 2026. će, više nego ijedna prije, nagraditi one destinacije koje upravljaju procesima, podacima i kvalitetom doživljaja kroz cijeli krug putovanja, a ne samo one koje optimiziraju svoj mali komad slagalice i nadaju se da će se ostatak nekako sam posložiti. To je proces koji će jasno napraviti distinkciju među destinacijama, pogotovo dugoročno.
Pa krenimo redom...
Turizam ne počinje niti završava u hotelu, kampu ili apartmanu.
Počinje i završava upravljanjem (governance) i poslovnim procesima.
Destinacija je “sunce oko kojeg se vrti cijeli turistički svemir” - smještaj, prijevoz, gastronomija, doživljaji, marketing, tehnologija i ljudi. S druge strane, nikako da shvatimo kako je krevet infrastruktura, a ne motiv putovanja. Destinacija je razlog zbog kojeg ljudi putuju.
Dokle god upravljamo fragmentima umjesto destinacijom kao sustavom, vrtjet ćemo se u krug: svatko će “raditi svoje”, a ukupni doživljaj gosta će i dalje pucati na spojevima.
Jer gost ne kupuje hotel, nego osjećaj destinacije. Od prve Google pretrage i pristupačnosti, preko parkinga i gužvi, do cijene kave, kvalitete usluge, događanja, sigurnosti i toga kako se lokalna zajednica osjeća u vlastitom gradu.
Onog trenutka kada destinacija postane središte odlučivanja i kada se dogovorimo oko smjera, standarda, kapaciteta, podataka i pravila igre - tada turizam prestaje biti kaos i postaje sustav. Turizam nije točka, nego kružnica: niz povezanih odluka koje se vraćaju kao bumerang kroz reputaciju, cijenu i održivost. Pa u toj simbolici i narativu: destinacija je sunce oko kojeg se sve vrti u turizmu.
I zato upravljanje destinacijom nije floskula, nego operativni posao: tko i što radi, tko mjeri, tko koordinira, gdje idemo, zašto...kako, koje alate koristimo...
U novoj eri modernog turizma “pobjeđuje” onaj tko ima najviše reda u sustavu. A red se ne događa slučajno niti može biti rezultat stihije - red se mora dizajnirati i njime se mora upravljati.
I zato destinacija nije “kulisa” za prodaju smještaja, nego platforma koja mora imati procese, podatke i jasna poslovna pravila kao svaka ozbiljna industrija. Bez toga svaka destinacija samo glumi menadžment i onda se čudi rezultatima.
Kad destinaciju vodimo kao sustav, lakše je biti kvalitetan, održiv... jer znaš što radiš i zašto. Kad je vodimo kao zbir slučajnosti, onda nam je svaka sezona, svaka promjena i svaki novi trend… “iznenađenje”. Nema jednostavnog niti jednog rješenja, nema "detour" kao sa naslovne slike, samo destinacija koja napokon radi kao jedan operativni sustav, a ne kao skup odvojenih fragmenata.
Kad sve stavimo na hrpu, moramo izvući dvije važne lekcije: Razvoj bez upravljanja nije razvoj. Zato je "governance" ključ razvoja turizma te kako Upravljanje turizmom nije politički proces, već poslovni proces
I zato nam treba stvarna sinergija svih dionika - ne ona iz prezentacija, nego operativna, mjerljiva i svakodnevna. Jer dok god je u fokusu “moj objekt”, “moja kampanja” ili “moj interes”, destinacija će ostati zbir nepovezanih fragmenata.
Vrijeme je da napokon u fokus stavimo destinaciju: kao sustav, kao zajednički proizvod i kao centar odlučivanja oko kojeg se usklađuju standardi, kapaciteti, iskustvo gosta i kvaliteta života lokalne zajednice.
I zato moramo ojačati sustav koji vodi sve te procese, jer svi ovisimo o kontkestu destinacije. To je glavna poluga za održivi turizam.
BTW: “premium” u naslovu je čista stilska figura, slobodno stavite bilo koji drugi izraz. Što god nam je cilj i KPI. Ali moramo svi u destinaciji znati koji je end game: gdje idemo, zašto i kako.
