Edvin Jurin: Da li znamo što se nam se sada događa u turizmu?

Listopad grabi svojim tempom. U zraku, barem što se domaćeg turizma tiče, lebdi poprilično zatišje da ne kažem – letargija. Da li znamo što nam se u svjetskom i...

Listopad grabi svojim tempom. U zraku, barem što se domaćeg turizma tiče, lebdi poprilično zatišje da ne kažem – letargija.

Da li znamo što nam se u svjetskom i hrvatskom turizmu stvarno događa u ovom trenutku i na dan dok čitate ovaj komentar? Odgovorite odmah i bez krzmanja i šalabahtera, molim.

Da, reći ćete, prijašnjih godina u ovo vrijeme turistički poslenici bi se razmiljeli ili pripremali za niz turističkih sajmova i ugovaranja diljem Europe. Svi su tada blistali od sreće i zadovoljstva u okruženju u kojem, slikovito rečeno, teče med i mlijeko. Naslovnice domaćih tiskanih medija i web portala kao i eter elektronskih medija prštali bi od domaćeg turističkog samozadovoljstva. Eto, dragi naši, mi se bilježimo sa štovanjem i novim turističkim rekordima. Gdje ste ostali? 

The Name of the Game – Neizvjesnost

Što 2020. i 2021. naravno ne dolazi u obzir. Sa izvjesnim grčem u želucu shvaćamo da su to ”tempi passati”. Barem privremeno.

U redu, odgovorit ćete obranaški, pripremaju se po defaultu projekcije planova u privatnom i javnom sektoru za narednu turističku godinu. S time da se njihovi autori uveliko bore kako doći do što realnijih procjena, koje će odražavati novu turističku gospodarsku stvarnost temeljem ”novog normalnog”.

Ruku na srce, prijašnjih je godina bilo lakše. Ono što bi rekli – ”piece of cake”. Svjetski turizam je rastao u prosjeku godišnje 3 do 4%, mi bi se na nacionalnoj razini također odlučili za rast od 3 % ili 5 % primjerice. I problem riješen. Možemo na marendu!

Sada je ”The name of the Game” – Neizvjesnost

Neizvjesnost na čistinu izvodi hrabre i zornije prokazuje – nesigurne. Što u konačnici rađa atmosferu i okruženje iščekivanja, jer ziheraša u masi, ma što radili i ma čime se bavili, ipak ima – najviše.

I ranije smo pisali o tome, pa ćemo ponavljati i opet ponavljati, dok se stvari ne zakoturaju u nekom dinamičnijem smjeru – potreban nam je novi optimizam i samim time – turistički novi proaktivizam. Ma kako to pretenciozno ili zahtjevno izgledalo. Uzmite kako vam je drago. 

Ili ako želimo biti precizniji: mobilizacija aktivacijahomogenizacija

Tko kolo vodi – a tko vodu nosi 

U takvim trenucima u zemlji poput naše (a bogami nema baš u ovim vremenima razlike ni u drugima) potrebna nam je jasna predodžba ” tko kolo vodi, a tko vodu nosi”. Bez maski i sa maskama! Naravno u prenesenom smislu sa uvažavanjem sinergija na svim razinama od vrha do dolje i obratno. U našem slučaju kolo treba povesti Ministarstvo turizma i sporta sa Hrvatskom turističkom zajednicom u dijelu koji HTZ obavlja. 

Bez želje da dodatnim kompliciranjem, možda bi bilo uputno osnovati i neku vrstu Turističkog stožera RH koji bi se sastajao, recimo, svaka dva tjedna i evaluirao situaciju te donosio relevantne smjernice slijedom dobivenih saznanja. 

Iz usputnih razgovora sa nekim vrsnim i iskusnim turističkim djelatnicima da se isčitati da potrebuju učestalije razgovore i intenzivniju razmjenu mišljenja sa nadležnim tijelima – Ministarstvom turizma i sporta te potom Hrvatskom turističkom zajednicom – oko smjernica.

Dojam je da bi u ovakvim okolnostima bio nužan i optimalan non paper radnog naslova – ”Preporuke i odrednice Vlade i Ministarstva turizma i sporta RH za turističku 2021”.

Konkretno, nužno je početi u radnim pa poslije toga u finalnim razinama davati odgovore na, između ostalih, sljedeća pitanja: 

  • Koje scenarije kretanja turističkog prometa predviđati u 2021.? 

Samo primjera radi: Scenarij A – Ostvarenje na razini 2020., Scenarij B – Ostvarenje 2020. uvećano za 25% ili 30% , Scenarij C – Ostvarenje 2019. minus 15%)

  • Kako se taktički postaviti?

Turistički akcijski plan (TAP), koji smo ranije zazivali, nužno bi trebao sadržavati tri ključna pravca, vidljiva i iz razmišljanja nekih vodećih turističkih zemalja:

  1. Plan dinamiziranja vidljivosti prema vanjskim turističkim tržištima negdje i nekad sekundarnih ali živopisnih i atraktivnih destinacija pogodnih za individualni pristup koje treba promovirati u cross – culture presjeku povijesnog nasljeđa, eno-gastro kulture i outdoor zbivanja – neka vrsta intenziviranja diverzifikacije ponude do sada zanemarenog, a odsada dragocjenog poput područja kap što su Gorski kotar, Lika, Slavonija, Dalmatinska zagora.
  2. Privremeno i pametno limitiranje masovnog turizma obzirom na grupna ograničenja okupljanja do 50 ljudi, a možda i manje gostiju. To ne znači eliminiranje već pametnije dinamičko preslagivanje rasporeda dolaska gostiju sukladno, ponavljam, epidemiološkoj situaciji i sukcesivnim odlukama Stožera civilne zaštite RH. Tu nema druge.
  3. Dinamični i proaktivni model monitoringa gostiju i sustavnog upravljanja njihovim boravkom na destinaciji imajući u vidu multidisciplinarni karakter turizma u međuresorskoj suradnji ministarstva turizma i sporta sa ministarstvima zdravstva, unutarnjih i vanjskih poslova te mora, prometa i infrastrukture.

Znači, za sve dionike društvenog života odnosno turističkog sektora u širem smislu  – više kreacije, energije i sinergije nego sada. Nisu više vremena za rutinu i čekanje u zapećku da jedni obave posao, a lokalni kibiceri vade pune mreže i vrše.

Na koju podršku računati od turističke nacionalne razine prema regionalnim i lokalnim razinama?

Izuzetno važno pitanje. I još važnija određenja koja će iz toga proizaći. Poznato je da domaće turističke zajednice ovise značajnim dijelom o dijelu potpora za svoje projekte odnosno događanja kao i komunikacijske aktivnosti od strane, prije svega, Hrvatske turističke zajednice. Taj dio je ključni dio njihove destinacijske jednadžbe.

Kako ćemo ploviti tim morem ukoliko ne znamo još uvijek kurs, pitaju se mnogo.

No, nastojmo iz svake situacije uzeti i nešto dobro te recimo: Nije svako zlo za zlo. Ovo je šansa da se fokusiramo na projektiranje onih aktivnosti i događanja odnosno razloga dolaska gostiju koji nam zaista dovode klijentelu koju želimo u razdobljima koja želimo. Dakle, na redu je novi i oštriji filter. Što upućuje i na oštrije, beskompromisnije i učinkovitije kriterije. Pretpostavljate, bit će veselo!

Glave skup – ne budimo opterećeni strahom

Da bi se došlo do što relevantnijih  smjernica, ”glave skup”. Ne jednokratno već trajno i sustavno. Preporučljivo je od sada pa nadalje organizirati niz kreativnih radionica odnosno brain storminga manjeg opsega sukladno važećim epidemiološkim mjerama ili sve popularnije Skype ili Zoom konferencije na odgovarajućim destinacijskim razinama.

Ne trebamo biti pri tom opterećeni strahom da ćemo pogriješiti u procjenama. Odstupanja su sastavni dio naših uspjeha. Zato predloženo, ponavljamo, valja postupno i fleksibilno usklađivati odnosno trajno prilagođavati postojeće planove novim realnostima. 

Sve to sigurno donosi i unosi novu dinamiku da ne kažem živost u domaće turističke sredine. U konačnici, stvorilo bi i pojačalo osjećaj da su sve sastavnice turističkog segmenta i javnog i privatnog sektora na istom brodu i na istom kursu.

Mission possible ili imposibble 

A što je s vanjskim institucionalnim aktivnostima?

Bilo bi izuzetno važno da ne kažem ključno da premijer Andrej Plenković, koji je nota bene dobro upućen u sva briselska zbivanja, izlobira sa ostalih 27 premijera poseban i što obilatiji EU fond potpore za turizam.

Vjetar u leđa takvim promišljanjima daje izjava EU povjerenika za unutarnje tržište Thierrya Bretona, koji je u kolovozu 2020. iznio ideju o Marshallovom planu za turizam.

To još jednom potvrđuje koliko je turizam važan u europskom gospodarstvu. Nije u pitanju ”mala” Hrvatska već puno gospodarski razuđenije i razvijenije sile poput Španjolske, Italije, Grčke ili Francuske. Francuske u kojoj je turizam okarakteriziran u ovom kriznom nepovoljnom stanju – ”nacionalnim draguljem.” 

A što onda reći za utjecaj i multiplikativni faktor turizma na prodaju hrvatskih vinara, proizvođača maslinovog ulja, prehrambenih artikala, posebice sve brojnijih OPG-a, koji su unijeli specifičnu dinamiku na mikro gospodarskoj agro-sceni.

Na potezu su, dakle, premijer Andrej Plenković i ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac. Poželimo im da ”mission impossible” bude ipak ”mission possible”.

Odnosi, a ne prodaja 

Za neutralizaciju letargije sa početka naše priče kao i za vanjska tržišta potrebna je, dakle što intenzivnija i učestalija komunikacija – vanjska i unutarnja. I to iskrena, otvorena i trenutačna.

Odnosi su tj. trajno održavanje kontakta i relevantno komuniciranje sa gostima bitniji u ovom trenutku od konkretne prodaje. Sigurnost i povjerenje su nove stavke i nova valuta u komunikacijskoj jednadžbi prema vanjskim tržištima. To nas u biti dovodi da se dosadašnja prodaja, željeli mi to ili ne, pretapa u ”tribe management” odnosno vođenje kompleksnijih i samim time emocijom što više prožetih odnosa sa gostima, koje virtualno i stvarno ujedinjujemo u odgovarajuća doživljajno interesna plemena postajući njihovi doživljajni partneri, a ne tehnički podizvođači.

Velik je to, ali neizbježiv zadatak za sve kanale prodaje i isporuke doživljaja – od tour-operatora i turističkih agencija do hotela i hotelskih resorta, kampova, marina, obiteljskih premium vila, kuća i apartmana. Sve to traži i temeljit redizajn ponude te ”receptive” u okviru novih i elastičnih modela koncipiranja, isporuke i kontrole doživljaja u ”real time-u”, što je posebna tema za jedno od narednih javljanja.

Sve u svemu na obzorju su tektonske promjene.

Domaći turizam ne smije ući u zonu da nogometaškim rječnikom rečeno igra bunker na svojoj polovici terena već treba aktivno vršiti pritisak na protivničkom dijelu igralištu. Na trećini terena bližoj protivničkom golu, da budemo jasni do kraja.

U protivnom, slijedi gol u vlastitoj mreži. 

Foto: Tim Savage, Pexels.com / Ilustracija: HrTurizam.hr

 

 

Povezane vijesti:

Hrvatski HR English EN